Zatvor ću preživjeti, a poslije živim punim plućima. Naravno da se molim Bogu s Biblijom u rukama do dođem što prije doma. Složit ću si život od same nule i nije me briga ni za ljude ni za godine, napisala je Nuša Bunić (23) iza zatvorskih rešetaka.
Njezin zločin, krvavo ubojstvo varaždinskog bajkera Nikole Tureka (30) šokiralo je hrvatsku javnost, a ona ni tijekom izricanja nepravomoćne presude nije pokazala kajanje. Ovo je priča o Nuši.
Pogledajte video
Želeći čitateljima i na ovom zločinu Nuše Bunić što jasnije prikazati psihološki profil ubojice i što je to skriveno u čovjeku što ga tjera da ubije drugog čovjeka, potražili smo stručno mišljenje Dragana Lovrovića, psihijatra iz Rijeke.
- Gotovo je nemoguće na osnovu ovih javno dostupnih podataka sastaviti psihički profil Nuše Bunić. No uvažavajući podatak da je vještačena kao granični poremećaj osobnosti mogu se donijeti određeni zaključci. Naime, ljudi s takvim poremećajem funkcioniraju po specifičnim obrascima koji su u nesuglasju s opće prihvaćenim mjerilima vrijednosti. Navedeno je najuočljivije u interpersonalnim relacijama.
Ima krivu predodžbu o sebi
Drugi se ljudi u relaciji s takvim ljudima vrlo često ne snalaze, bivaju zbunjeni, nisu im jasne reakcije tih ljudi. U početku mogu djelovati vrlo zabavni i lako ih je prihvatiti, no vrlo brzo postaje napor održavati takvu relaciju. U partnerskim relacijama je vrlo zahtjevno funkcionirati u takvom odnosu. Osobito iz razloga što takve osobe imaju značajne poteškoće u emocionalnom, osjećajnom ponašajnom, spoznajnom funkcioniranju - navodi psihijatar.
Objašnjava da je granični poremećaj osobnosti dijagnoza koja spada u poremećaje osobnosti, odnosno specifični karakter koji odudara od uobičajene ljudske osobnosti.
- Ovisno o opsegu i intenzitetu poremećaja, nastaje relativno trajan, nefleksibilan i neprilagođen obrazac ponašanja doživljavanja vanjske i unutrašnje stvarnosti te uspostavljanja i održavanja odnosa s drugima. Oštećena su ili ograničena bitna područja osobnog, obiteljskog, profesionalnog i društvenog života. Prevladava poremećaj predodžbe o sebi, promjenjivost ciljeva i unutarnjih sklonosti, kronični osjećaj praznine, jake i nestabilne međuljudske veze, a javljaju se i autodestrukcija te sklonost suicidnim gestama - kaže naš sugovornik. U sudsko forenzičnom smislu, nastavlja, bitno je isključiti psihotičnu dekompenzaciju koja je ponekad moguća, što bi značilo neubrojivost.
Shvaćala je posljedice djela
- U ovom slučaju je očito bila ubrojiva i mogla je shvatiti posljedice svojih postupaka, a na osnovi dostupnih podataka evidentno je da je i planirala djelo i postupala je sa svrhom i ciljem što neubrojive osobe ne čine. U pravnom smislu riječ je o ubrojivoj osobi - pojašnjava Lovrović.
Prema dostupnim podacima, kaže psihijatar, doima se da su u ovom slučaju prisutni i elementi iz drugih poremećaja osobnosti.
- Uviđam elemente koji bi podlijegali pod disocijalni poremećaj osobnosti i to neuvažavanje potreba drugih ljudi, manjak odgovornosti, potrebe poštivanja društvenih normi. Nadalje, prisutna je znatna i naglašena narcistička struktura, gdje svoje potrebe i prava stavlja ispred potrebi drugih ljudi. Imam dojam manipulativnosti u odnosu sa drugim ljudima. Ograđujem se jer nisam osobno razgovarao s osobom, no sve navedeno se također može podvesti pod granični poremećaj osobnosti. S takvim osobama u svakodnevnom funkcioniranju je lako uspostaviti kontakt, a teško je funkcionirati i održavati kvalitetan odnos. Takvu relaciju potvrđuju iskazi ljudi koji su bili s njom u vezi. No na prekidanje relacije takve osobe vrlo burno reagiraju i teško je izaći iz takvog odnosa. Iz dostupnih podataka na to upućuje iskaz bivšeg dečka koji govori ‘hvala bogu da je to iza mene’. To iskazuje svu težinu koju sa sobom nosi relacija s takvim osobama – iscrpan je Dragan Lovrović.
Koliko je to medicinskom laiku razumljivo, nastavlja psihijatar, ona je u tom svom specifičnom doživljavanju i poimanju međuljudskih odnosa osjetila se na neki način ugrožena.
Burna reakcija na prekid
- Njezin ego se osjetio ugrožen. Znači ne mora biti da je ona stvarno doživjela neku povredu ili da je on nju na bilo koji način povrijedio, bitno je kako je ona to doživjela. Mogu biti dvije stvari u tom slučaju. Jedna je neadekvatna reakcija na nešto što je doživjela kao povredu. Neadekvatna u smislu društveno neprihvatljiva ali njoj očito adekvatna i njoj nudi satisfakciju. A u drugom slučaju je da bi to samo po sebi bila patologija. Kod nje je očito isključena psihoza i na svemu javno dostupnom kod nje je isključena psihoza. Ona je nešto planirala. Ona je unaprijed znala da će to napraviti. Ona to nije napravila niti impulzivno niti u nekom afektu, premda i afekt ne isključuje ubrojivost. Ali nije napravila u afektu i nije napravila pod utjecajem psihopatologije. Znači, nije ona mislila da je njena žrtva vrag. Nije halucinirala da je on vrag koji joj želi nauditi pa je u obrani sebe, jer onda se ne prikriva djelo. Onda bi se ponašala drugačije. Paničarila bi. Ovdje se vidi da je ona prikrivala djelo - govori Lovrović i podsjeća da je Nuša prvo pokušala zvati oca, a potom se tuširala kako bi očito prikrila materijalne dokaze.
- To pokazuje jedno svrsishodno ponašanje. Njezina pisma obitelji iz zatvora ukazuju na njenu strukturu osobnosti da je ona orijentirana na sebe, da se ona u osnovi ne kaje, da ne žali nego da sebe vidi samo kao žrtvu – kaže psihijatar.