Komemoracija za jednog od najpoznatijih novinara "Vjesnikove škole" Jovana Hovana održana je u utorak u Novinarskom domu gdje su govorili predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko, glavni urednik Novinara Ivica Buljan i novinar Boro Vučković.
Jovan Hovan umro je prošlog tjedna u bolnici u Zaboku u 84. godini. Počeo se baviti novinarstvom honorarno surađujući u NIN-u i beogradskom i novosadskom tisku, ali svoje je novinarske vrhunce dostigao dolaskom u Zagreb i u Vjesnik u kojem je radni odnos zasnovao 1966.
Dodao je i kako se uz Hovana veže i mračna epizoda naše povijesti, nažalost – Jovan Hovan je jedan od novinara i autora koji je početkom 90-ih bio odbačen te je preko noći postao smetnja, postao je višak.
"Bilo zbog imena, prezimena, stavova – neosporna je činjenica da je takvom briljantnom umu preko noći bio prekinut rad. Jednostavno, postao je smetnja", kazao je Zovko dodavši kako je to i Hovana najviše pogodilo jer su mu to napravili ljudi za koje je mislio da su prijatelji. Zovko je pročitao i pismo – oproštaj novinarske legende Mirka Galića od Jovana Hovana.
"Da Jovan Hovan treba nešto reći o svojoj smrti, sigurno bi nas nečim nasmijao. Iz Vjesnika su ga otpisali nepravedno, kao i tolike druge, a on se nikada nije odrekao Vjesnika. U njegovim se tekstovima moglo uživati i nasmijati. Tražio je obične ljude i u njima nalazio neobične osobine", prenio je Zovko Galićeve riječi.
"No, bio je i gospodin koji je pošteno zarađenim Vespama i Spačekima fascinirao okruženje, kako u Esplanadi, tako i u zadnjem trnjanskom ćumezu”, kazao je Vučković. Prenio je i riječi bivšeg predsjednika HND-a Dragutina Lučića Luce da je "Hovan otišao s ovog svijeta ispunivši svoju profesionalnu i ljudsku zadaću – a to je sloboda".
'Pisao vrhunski, duhovito i zanimljivo'
Glavni urednik Novinara Ivica Buljan istaknuo je kako se s Hovanovim tekstovima u Vjesniku upoznao 80-ih godina pritom misleći, slično kao i Mirko Galić, da je je njegovo ime pseudonim, da bi kasnije – krajem 90-ih mlađim kolegama u Jutarnjem listu objašnjavao tko je Jovan Hovan i zašto on zaslužuje pisati kolumne.
Osvrnuo se i na njegovu poziciju i kultni status u lokalima u okolici Vjesnika, legendarnoj "Aleji propalih komentatora", gdje je mlađim kolegama, ali i svim zainteresiranima na šanku govorio o svemu – pomalo, ali i onako kako je pisao, vrhunski, duhovito i zanimljivo. "Zbogom Hovane, hvala ti na svim tvojim tekstovima i riječima. Ako slučajno sretneš Svetog Petra, nemoj mu zaboraviti dobaciti onu svoju – Šta ćeš popit?", kazao je Buljan.
Dolaskom u Zagreb u Vjesniku je isprva pratio sudska zbivanja, ali brzo se od toga odmakao i počeo raditi reportaže. Bavio se običnim ljudskim sudbinama i događajima, čiji su protagonisti bili nepoznati mladi ljudi sa svojim tugama, bitkama i životima iz suterenskih stanova s obiteljskim tragedijama. Serijal tih reportaža izlazio je u Nedjeljnom vjesniku.
Radio je i u Vjesniku u srijedu, a jedno vrijeme bio je i glavni urednik lista za mlade ZOV. Nakon gašenja lista ponovo je u Vjesniku u srijedu i u matičnoj redakciji.
Tijekom tih godina surađivao je i u brojnim drugim novinama i časopisima: Slobodnoj Dalmaciji, Delu, Vikendu, Svijetu, Večernjem listu, Areni, Novom listu itd. Nakon novonastalih promjena devedesetih dobiva kao nepodoban otkaz u Vjesniku. Kasnije je surađivao i imao kolumnu u Jutarnjem listu, a bio je i stalni suradnik stručnog časopisa HND-a Novinar. U karijeri je bio i predsjednik Sindikata novinara Vjesnika, a dobitnik je “Zlatnog pera” i nagrade za životno djelo "Otokar Keršovani" Hrvatskog novinarskog društva.