Prešao sam pješice 10.000 kilometara iz rodne Njemačke preko Grčke do Hrvatske gdje sam našao dom iz snova. Moja avantura počela je prije četiri godine, kad sam zbog zdravstvenih tegoba dao otkaz i krenuo na put. Prije toga sam bio uspješan stolar i dobro sam zarađivao. Kretao sam se alternativnim cestama gdje nema asfalta i mnogo prometa, kaže Danny Fraenkel (28).

Mladić se iz Leipziga preselio u izolirano slavonsko selo Jezero kod Čaglina. Iako do sela vodi makadamska cesta kroz šumu i u njemu živi samo osam stanovnika među kojima nema mladih, Danny je uvjeren da je donio najbolju odluku u životu. U Jezeru je kupio staru kuću i tri jutra zemlje. Imanje je s voćnjakom platio 5500 eura.

- U Hrvatsku sam došao samo s dva magarca, Orpheasom i Bennijem koji su nosili moje stvari. Orpheasa sam kupio u Grčkoj, a putem sam kupio i Bennija da ne bude usamljen. Osim njih uzgajam koze, ovce i kokoši. Imam vinograd, bavim se poljoprivredom i proizvodim rakiju od marelice. Živim alternativnim načinom života i hranim se samo onim što proizvedem.

Dok nisam uredio kuću, spavao sam u šatoru – kaže Nijemac. Dodaje kako je Jezero slučajno otkrio te se oduševio tišinom, svježim zrakom i netaknutom prirodom. Iako ima bicikl, kaže, rijetko ga koristi jer je cesta jako loša pa su mu jedino prijevozno sredstvo magarci. No ne jaše ih jer vjeruje da je pretežak.

- Svaki može nositi do 40 kg tereta. Kad nekamo idem oni šeću pored mene i prave mi društvo. To su zahvalne životinje – kaže Danny koji je prije dolaska u Hrvatsku radio u tvornici namještaja, a otkaz je dao zbog problema s plućima. U godinu i sedam mjeseci uspio je naučiti hrvatski te se sad bez problema sporazumijeva sa susjedima. Novac troši rijetko te vjeruje da se može živjeti bez njega.

- Imam njemački bankovni račun na kojem mi je ušteđevina, ali dosad ga gotovo nisam koristio – kaže Danny. Otkrio nam je kako i u susjedom, nekoliko kilometara udaljenom selu Mokreš ima prijatelja. Djevojku zasad nema, ali kaže da je čuo kako su Hrvatice najljepše žene na svijetu. Iako u kući ima struju, otkrio nam je, ne posjeduje televizor, radio niti internet. Vodu koristi iz bunara i vjeruje da je to najčišća voda koju je ikad pio.

Dannyju ne smeta što je selo zabačeno ni što onuda ne prolazi pokretna prodavaonica ili autobus. Ljudi, dodaje, rijetko navraćaju, a kad ne radi na polju, dane krati šetnjama i istražuje prirodu. Njegovi roditelji i sestra ostali su živjeti u Leipzigu i trebali bi ga posjetiti ove godine te provesti tjedan dana s njim. Njegova odluka o selidbi, kaže, nije ih šokirala jer su znali da se mora preseliti na selo zbog zdravlja. Na ljeto planira put s magarcima na more.