Već se neko vrijeme obiteljskim liječnicima pokušava nametnuti obaveza da pacijentima koji zbog svog zdravstvenog stanja, ili lijekova koje uzimaju, izdaju zabrane o privremenom upravljanju vozilom te da o tome odmah obavijeste policiju. No liječnici to ne žele radti, i kažu da je Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama napravljen kao potpuna suprotnost onomu o čemu se razgovaralo na radnim sastancima. Stoga su uputili otvoreno pismo ministru zdravstva Viliju Berošu, ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću, predsjedniku Vlade RH  Andreju Plenkoviću, predsjedniku RH Zoranu Milanoviću, medijima i ukupnoj javnosti.

Otvoreno pismo obiteljskih liječnika prenosimo u cijelosti:

Koordinacija hrvatske obiteljske medicine KoHOM oštro prosvjeduje protiv predloženih odredbi, članaka 37. i 38. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji se odnose na utvrđivanje zdravstvene sposobnosti vozača. Tim se odredbama u potpunosti narušava povjerljivi odnos liječnik-pacijent jer se uvodi obaveza da izabrani liječnici obiteljske medicine, uz zabranu vozaču da privremeno upravlja vozilom zbog trenutnog zdravstvenog stanja, o tome odmah obavijeste policiju. KoHOM, nadalje, ističe da je predloženi članak 37. u koliziji s člankom 230. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, dalje: ZSPC), kojim je jasno određeno da zdravstvene preglede obavljaju zdravstvene ustanove i trgovačka društva koja obavljaju djelatnosti medicine rada i specijalisti medicine rada u privatnoj praksi, dok je stavkom 3. istog članka zakona propisano da liječnici obiteljske medicine mogu obavljati zdravstvene preglede isključivo za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti vozača za upravljanje traktorima i poljoprivrednim radnim strojevima.

Drugim riječima, tim je odredbama jasno propisano to da zdravstvenu sposobnost vozača može vještačiti isključivo djelatnost i specijalisti medicine rada. Nadalje, resorno ministarstvo nije definiralo koja bi to bila zdravstvena stanja koja trajno ili privremeno utječu na zdravstvenu sposobnost vozača za sigurno upravljanje motornim vozilom. Obveza izdavanja upozorenja propisana samo za izabrane liječnike što će u praksi dovesti do toga da će se imućniji građani sve više odlučivati za liječenje kod privatnih liječnika koje predmetna odredba ne obvezuje te će na taj način u svakom trenutku moći izbjeći izricanje upozorenja, dok će oni manje imućni, u strahu da ne ostanu bez vozačke dozvole, izbjegavati odlazak liječniku čime će ugroziti zdravlje. Dakle, uz sve istaknute nejasnoće i obrazložene negativne posljedice, ova odredba ujedno ima i diskriminatoran učinak budući će dovesti do nejednakosti građana pred zakonom, ovisno o njihovom imovnom stanju. Jasno je da će takva odredba dovesti do gubitka povjerenja na relaciji liječnik-pacijent što može imati katastrofalne posljedice na kompletan zdravstveni sustav. Imajući u vidu navedeno, KoHOM predlaže da obavijest/upozorenje dano pacijentu ostane između liječnika i pacijenta na način da liječnik isto zavede u medicinskoj dokumentaciji te preda pacijentu dok bi samo na posebno traženje policijskih službenika, liječnik bio dužan dostaviti takvu obavijest/upozorenje na uvid. Sam pacijent odnosno vozač u tom slučaju imao bi mogućnost i odgovornost suzdržati se od korištenja motornog vozila za vrijeme trajanja obavijesti/upozorenja (jednako kao što je to dužan činiti kada ima prisutnost alkohola u krvi!), 2 mogućnost naknadnog obraćanja izabranom liječniku radi kontrole svog zdravstvenog stanja i utvrđivanja prestanka postojanja privremenog stanja ili iniciranja upućivanja na izvanredni zdravstveni pregled o svom trošku.

Nadalje, pregledom članka 37. Nacrta primijetili smo da ostaju na snazi prekršajne odredbe iz članka 233. ZSPC koje propisuju novčanu kaznu za liječnike i ustanove. KoHOM inzistira i dalje na tome da se te navedene prekršajne odredbe brišu kao suvišne. Naime, odgovornost za upravljanje vozilom za vrijeme trajanja zdravstvene nesposobnosti treba biti isključivo na samom vozaču kao što je slučaj s vožnjom u alkoholiziranom stanju. Štoviše, podsjećamo da je člankom 198. st. 1. i 2. ZSPC-a već propisano slijedeće: “(1) Vozač koji je u tolikoj mjeri umoran ili bolestan ili je u takvom psihofizičkom stanju da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti.” (2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač motornog vozila ako postupi suprotno odredbi ovoga članka.” Iz citirane odredbe jasno proizlazi da je kažnjavanje liječnika propisano odredbom članka 233. ZOSPC suvišno te uopće ne ispunjava svrhu. Iako su KoHOM, Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor i obiteljski liječnici o ovoj temi itekako aktivno govorili u javnosti i htjeli dati svoj doprinos u izradi Nacrta nisu bili angažirani, a u radnu skupinu nije imenovan nitko iz strukovnih liječničkih društava iz čega proizlazi da članci 37. i 38. Nacrta nemaju stručnu, medicinsku podlogu već su djelo isključivo osoba iz redova predlagatelja Nacrta. KoHOM je sudjelovao u pregovorima i razgovorima koji su prethodili izradi Nacrta, međutim,

Nacrt je potpuno drugačiji od onoga o čemu se raspravljalo na radnim sastancima. Ne samo da je u Nacrt ubačen tekst o kojem se nije raspravljalo već je ujedno navedeno da će posljedica tih izmjena dovesti do administrativnog rasterećenja liječnika i policijskih službenika, što je gruba neistina. Dogodit će se upravo suprotno i obiteljski će liječnici još više biti opterećeni administriranjem na štetu pacijenata jer je liječnicima osim dosadašnje obveze prijave zdravstveno nesposobnih vozača, u Nacrtu predviđena i nova obveza, prijave privremeno nesposobnih vozača, o kojim prijavama će k tome morati još i posebno voditi računa o trajanju takve nesposobnosti. KoHOM upozorava da sporne odredbe predložene u Nacrtu nisu praksa u zemljama Europske unije. U cilju povećanja sigurnosti prometa na cestama poželjno bi bilo analizirati dobre prakse u drugim zemljama Europe, poglavito u Velikoj Britaniji gdje vezano za ovaj problem postoje jasne i nedvosmislene upute za stručnjake, ali i laike pri čemu svatko zna svoju odgovornost. Nije mudro uništavati temelje jedne cijele struke, u ovom slučaju to je obiteljska medicina, bez temeljite analize problema sa svih stajališta: pacijenta, vozača, liječnika, države.

Za Koordinaciju hrvatske obiteljske medicine Nataša Ban Toskić, dr. med, spec. obiteljske med. Predsjednica KoHOM-a