Crkva ima pravo na svoje mišljenje, ali nipošto ne bi trebala odlučivati o pobačaju. Smatraju to teolozi i pravnici s kojima smo razgovarali nakon izjave ministra zdravstva Milana Kujundžića da će Crkva biti uključena u izradu novog zakona o pobačaju.
- Mora se raspravljati argumentima. Zakon mora biti neutralan, objektivan i ne smije imati nikakve moralne kategorije. Crkva ima pravo dati mišljenje, ali to ne bi trebalo biti apsolutno uvaženo. Sve relevantne institucije imaju pravo biti uključene u proces. No da Crkva polaže monopol, to je nekorektno - smatra Dalibor Milas, teolog i urednik međunarodnog teološkog magazina Concillium. Dodaje da u Hrvatskoj nije realno očekivati isti scenarij kao, primjerice, u Poljskoj, koja je zabranila pobačaj osim u slučajevima silovanja, incesta ili ugroze života majke i djeteta. No kaže da taj scenarij nije potpuno isključen ni u Hrvatskoj.
Naime, ministar Kujundžić je u ponedjeljak izjavio kako će u izradi novog zakona sudjelovati i Crkva. Nekoliko sati kasnije, kad se našao na udaru kritika mnogih udruga i javnosti, reterirao je i poručio kako je pogrešno shvaćen.
- U demokratskom društvu kod donošenja bilo kojeg zakona u javnoj raspravi može sudjelovati svaki subjekt i pojedinac, pa tako i Crkva. To ne znači da će u povjerenstvu sjediti predstavnik Crkve i u ovom povjerenstvu sigurno neće - poručio je kasnije.
Nije to prvi put da je nešto rekao, pa porekao. Tako se i za izjave da “nitko nije dovoljno bogat da izliječi svu bolesnu djecu”, kao i da “jedan svećenik vrijedi više od 20 doktora” kasnije pravdao da su izvučene iz konteksta. Davao je i kontradiktorne izjave o poskupljenju dopunskog osiguranja, pa najavio i porez na luksuz, kao što su cigarete, alkohol, slatkiši, pa i telefone, kako bi se sanirao dug u zdravstvu ističući kako o tome govori već pola godine, da bi ga samo minutu kasnije demantirao ministar financija Zdravko Marić poručivši kako on prvi put čuje za to. Povodom prvih sto dana Plenkovićeve vlade nonšalantno je novinarima rekao kako u svojem resoru nije puno napravio niti će u skorijoj budućnosti jer je sustav zdravstva dobar, odnosno treba ga samo stabilizirati financijski, organizacijski i ljudskim resursima. Što se tiče prava na pobačaj, Kujundžićev stav je da “život treba štititi od začeća do smrti”. Pravo na pobačaj kod nas je regulirano Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Donijelo ga je davne 1978. godine vijeće Sabora Socijalističke RH. Bilo je nekoliko zahtjeva za ocjenom ustavnosti tog zakona, od čega je prvi upućen 1991. godine, a posljednji 2016. od strane udruge U ime obitelji Željke Markić. Tražili su da se pobačaj u potpunosti zabrani. No Ustavni sud, koji se tek nakon 26 godina na čelu s Miroslavom Šeparovićem, uhvatio u koštac s tim pitanjem, prošle je godine zaključio kako je zabrana pobačaja u Hrvatskoj nedopustiva. Dali su rok Saboru od dvije godine da usvoji novi Zakon. Tako ministar Kujundžić ima još manje od godinu dana da ga i donese.
- Stav ministra Kujundžića da bi Crkva trebala biti uključena u izradu zakona o prekidu trudnoće je dno dna. Crkvi nitko ne brani da zakonodavnoj komisiji Sabora dostavlja svoje prijedloge i mišljenja, ali ni u kojem slučaju ne smije biti uključena u izradu tog zakona jer bi to bilo protivno svjetovnom, sekularnom karakteru hrvatske države - smatra Krunoslav Olujić, bivši državni odvjetnik. Napominje da je aktualni zakon iz 1978. koji regulira pravo na pobačaj zapravo dobar zakon. S obzirom na razdoblje primjene, kaže Olujić, zakon je položio ispit u praksi. Sad ga treba osuvremeniti.
- Novi zakon treba biti na crti promišljanja novih europskih zakona, a ne retrogradnih koji sjede na postulatima Katoličke crkve - kaže nam Olujić. S njim se slaže i odvjetnica Vesna Drenški Lasan koja kaže da se u Hrvatskoj ne smiju donositi zakoni koji su izvan vremena i prostora.
- Ljudi se mijenjaju, svjetonazori i pogledi se mijenjaju. Potrebna je velika javna rasprava u koju svi moraju biti uključeni, različite struke - antropolozi, teolozi, liječnici humanisti... Osobno nemam ništa protiv toga da i Crkva iznese svoje argumente - kaže Drenški Lasan.
A upravo je Irska, jedna od najkonzervativnijih i najkatoličanskijih država Europe, dokaz kako se stajališta po tom pitanju ipak mijenjaju. U ovoj zemlji pobačaj je dopušten jedino u slučaju kad trudnoća predstavlja smrtnu opasnost po majku. No čak 56 posto Iraca izjasnilo se za ukidanje ove zabrane pa se premijer Leo Varadkar, koji dolazi iz demokršćanske strane, odupro Crkvi i najavio kako će podržati referendum kojim bi se izmijenio Ustav i dopustio abortus do 12. tjedna trudnoće. Referendum se treba održati u svibnju. Malta je za sada jedina država Europe u kojoj se zbog pobačaja može završiti u zatvoru. U Poljskoj, Španjolskoj i Portugalu pobačaj je dopušten u slučaju silovanja, incesta i kad fetus predstavlja opasnost po život majke ili postoje medicinske indikacije za izazvani pobačaj zbog malformacija fetusa. No pod pritiskom Katoličke crkve sad i Poljska želi da se pobačaj, čak i spontani, proglasi kaznenim djelom.
"Zdravlje žene ne smije niti u jednom trenutku biti ugroženo zbog nečijih partikularnih interesa i svjetonazora"
Početkom 2019. godine Sabor bi trebao izglasati novi zakon koji će regulirati pravo žene na prekid trudnoće, a opravdan je strah da bi taj zakon mogao biti rigidniji od postojećeg - zbog trenutne društvene i političke klime, ali i izjava resornog ministra.
Podsjetimo, Ustavni sud je 2. ožujka 2017. odbio zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, kojim se regulira pobačaj, ali je istovremeno naložio da Sabor u naredne dvije godine donese novi Zakon. Nakon više od godinu dana od odluke Ustavnog suda, resorno ministarstvo nije uspjelo osnovati niti radnu skupinu koja bi trebala izraditi novi prijedlog spomenutog zakona. Osim toga, ministar Kujundžić u ponedjeljak je izjavio da će Katolička crkva sudjelovati u izradi Zakona o pobačaju, što smatramo apsolutno neprihvatljivim. Hrvatska je sekularna država, a stavove crkve sasvim jasno oslikava njihova dugogodišnja bitka protiv ženskih prava. Bitka kojoj je cilj ženama uskratiti pravo da same odlučuju o svojim tijelima i životima, kojoj je cilj spriječiti ratifikaciju dokumenta Vijeća Europe o sprječavanju nasilje prema ženama. Iako je u utorak ministar Kujundžić rekao da je krivo shvaćen, jasno je da ulogu Crkve vidi kao ključnu.
Nadalje, cilj rasprave o novom zakonu o prekidu trudnoće na zahtjev žene treba biti usmjeren na to kako za pacijenticu taj medicinski zahvat učiniti što kvalitetnijim, sigurnijim, dostupnijim. U Hrvatskoj je prekid trudnoće na zahtjev žene trenutno omogućen svakoj ženi koja postupku odluči pristupiti do isteka 10. tjedna od začeća, a nakon toga samo u slučaju opravdanih medicinskih razloga ili ako je do začeća došlo izvršenjem određenih kaznenih djela. Međutim, vrlo je bitno istaknuti kako je prekid trudnoće na zahtjev žene u Hrvatskoj legalan, ali u praksi je nerijetko teško dostupan iz više razloga: od cijene koja varira od bolnice do bolnice, preko geografske nedostupnosti, do zloupotrebe priziva savjesti liječnika/ica. Naime, cijena pobačaja je neopravdano visoka i razlikuje se od bolnice do bolnice, a doseže i visinu minimalne plaće. Zbog priziva savjesti pobačaj se ne obavlja u svim bolnicama koje imaju odjele ginekologije, iako je zakonski uređeno da se medicinska usluga mora provesti. Sporan je i priziv savjesti liječnika/ca jer u Hrvatskoj ne postoji sustavno prikupljanje podataka o liječnicima/ama koji/e iz određenih uvjerenja ne vrše određene zahvate, kao što ne postoji ni ustaljena i propisana procedura samog čina prizivanja na savjest, što rezultira zlouporabom primjene tog prava i onemogućava ženama pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi. Budući da je Ustavni sud savjetovao zakonodavcu da riješi pitanje priziva savjesti liječnika/ca koji/e ne žele obavljati prekide trudnoće, ostavljena je mogućnost da se javnim bolnicama ne propiše obaveza osiguravanja ove medicinske usluge. Smatramo kako treba zabraniti selektivni priziv savjesti od situacije do situacije te da sve javne bolnice moraju osigurati adekvatan broj ginekologa/inja koji/e obavljaju prekid trudnoće. Zdravlje žene ne smije niti u jednom trenutku biti ugroženo zbog nečijih partikularnih interesa i svjetonazora.
Ustavni sud dao je zakonodavcu slobodu da legislativno zakomplicira proces obveznih savjetovanja kroz koja bi žene morale proći prije nego im se dopusti pobačaj, odnosno ostavljeno je prostora za manipulaciju tko će provoditi savjetovanja. Osim toga, u vremenu fluidnih zakonskih okvira, a imajući na umu konzervativne prakse koje nastoje onemogućiti pobačaj, kako u drugim zemljama (Poljska, Makedonija), tako i u Hrvatskoj, postoji mogućnost da se predloži "razdoblje razmišljanja". Dakle, žene koje žele prekinuti trudnoću bit će vraćene njihovim kućama da malo razmišljaju, čime se sužava vremensko razdoblje u kojem žene mogu legalno prekinuti trudnoću. Iz praksa drugih zemalja uočavamo uzorke na koje se sve načine pokušava ženama onemogućiti pristup dostupnom i sigurnom abortusu.
Isto tako, smatramo kako je civilizacijski doseg da žene zadrže davno izboreno pravo da same odluče žele li prekinuti trudnoću ili ne, pritom da im nitko u javnim bolnicama ne oteža odluku ili pak da ne prolaze torturu od strane molitelja ispred bolnica.
Prekidi trudnoće neće se prestati događati zbog zabrana ili restriktivnih mjera, nego informiranjem i educiranjem građanstva, prije svega uvođenjem građanskog i zdravstvenog odgoja te odgajanjem mlađih generacija da se odgovorno ponašaju, poručila je Svjetlana Knežević iz udruge B.a.B.e.