Predsjednik Zoran Milanović je svojom odlukom da se kandidira na parlamentarnim izborima sa SDP-om izazvao nezapamćen politički potres. Ustavnopravni stručnjaci su suglasni da njegova odluka da se kandidira, a ne podnese ostavku, kršenje Ustava koji propisuje da je predsjednik nestranačka osoba koja ne može obavljati niti jednu drugu javnu ili političku funkciju. Ali to je tek početak cirkusa na ovim parlamentarnim izborima. Dosad neviđene situacije u izbornom procesu, možemo očekivati i dalje.

Pred Milanovićem i SDP-om su tri puta, a svaki od njih nosi svoje različiti zaplet i mogući rasplet.

Milanovića su SDP-ovci već predložili za nositelja liste u prvoj izbornoj jedinici. Ali taj prijedlog uvijek mogu povući do 29. ožujka kada se službeno predaju liste. U SDP-u su svjesni problema iako pokušavaju ovaj slučaj usporediti s Franjom Tuđmanom koji je nosio liste HDZ-a. Međutim, to je bilo u predsjedničkom sustavu koji ne postoji od 2000. godine. Kada se Ustav čita, iako ne zabranjuje izrijekom predsjedniku kandidaturu, jasno je da se on ne može kandidirati i to su potvrdili profesori: Sanja Barić, Branko Smerdel, Mato Palić i brojni drugi....

Zato su u SDP-u i zatražili od Ustavnog suda da se očituju što prije o Milanovićevoj kandidaturi. Ustavni sud bi inače čekao predaju lista i 29. ožujka, pa mišljenje Državnog izbornog povjerenstva može li se Milanović kandidirati. Pravorijek bi donijeli tek nakon zaključenja predaje lista. Ako bi tad odbili Milanovićevu kandidaturu(nositelj liste i kandidat je izjednačen ranijim odlukama), onda bi cijela lista SDP-a pala. Dakle, ne bi imali 14 kandidata u Zagrebu, u prvoj izbornoj jedinici.

USTAVNI SUD ODLUČUJE

I tu dolazimo do prve opcije. I po prijedlogu SDP-a, ali i pod pritiskom stručne i opće javnosti, Ustavni sud će već u ponedjeljak odlučiti o ustavnosti Milanovićeve kandidature. S obzirom na sva stručna mišljenja, za očekivati je da će donijeti odluku da se Milanović ne može paralelno i kandidirati i biti predsjednik Republike.

Milanoviću u toj opciji onda preostaje samo da podnese ostavku ako želi na listi SDP-a. U slučaju ostavke, mora se maknuti s Pantovčaka. Predsjednik Sabora bi ga trebao privremeno mijenjati, a to je u ovom slučaju Gordan Jandroković. Ali kako Gordan Jandroković nosi HDZ-ovu listu i jak je adut HDZ-a, teško je vjerovati da će prihvatiti predsjedničku funkciju. Onda bi predsjednik trebao biti jedan od HDZ-ovih potpredsjednika Sabora: Željko Reiner ili Ante Sanader. Sanader je važan HDZ-u u 10 izbornoj jedinici, pa bi vitez Reiner privremeno bio predsjednik države. Vlada bi tada morala raspisati i predsjedničke izbore u roku od 60 dana od ostavke. Milanoviću je zadnji rok za ostavku 29. ožujka, pa se onda i predsjednički izbori moraju održati najkasnije do 29. svibnja. Parlamentarne izbore sa 17. travnja nema tko pomaknuti, to je fiksirano.

Dakle, građani bi prvo išli na parlamentarne izbore, zatim na predsjedničke i u konačnici 9. lipnja na izbore za europski parlament. Troje izbora u manje od dva mjeseca.

I u slučaju da s Milanovićem pobijedi na izborima u ovoj opciji, Milanović se odriče predsjedničke fotelje, a o mandataru će odlučivati HDZ-ovac u funkciji predsjednika.

Druga opcija je najmanje vjerojatna s obzirom na stručna mišljenja i Ustav. Da Ustavni sud kaže da Milanović paralelno može biti i predsjednik i kandidat na izborima. To bi se kosilo sa svim principima i načelima Ustava.

KRŠENJE USTAVA ZA OPOZIV?

I zato je najvjerojatnija treća opcija koja pak donosi i najviše nedorečenosti i najviše ozbiljnih posljedica za budućnost. Nju je indirektno najavio i Peđa Grbin.

- Jedna od opcija je da Milanović ostane kandidat za premijera, ali da ne bude na SDP-ovoj listi – poručio je u subotu.

Kako je to moguće? Dakle, Milanović bi ostao predsjednik, netko drugi bi bio na SDP-ovoj listi. Ako ta lista i partneri skupe 76 mandata, onda bi Zoran Milanović dao ostavku i bio premijer. Ili barem tako obećavaju. Ako bi u tom slučaju uspjeli pobijediti, mogu i samo iznevjeriti birače. Milanović ne podnese ostavku, ali je dao izborni zamah SDP-u na lažnom obećanju da će on biti premijer. On u tom slučaju ostaje predsjednik države do kraja mandata ove godine i ide na nove predsjedničke izbore.

Ali recimo da bi ispunili obećanje o Milanoviću kao premijeru. SDP bi sa svojim partnerima mogao konstituirati Sabor i većinom izabrati novog predsjednika Sabora. Tek tada Milanović daje ostavku, a taj novi predsjednik Sabora postaje privremeni predsjednik države. SDP ima sve poluge moći u državi: Sabor, predsjednika i Vladu. I iako nije bio na izborima, nema zapreke da SDP i partneri skupe barem 76 potpisa za premijera Milanovića. Sjetimo se samo Tihomira Oreškovića koji se pojavio iz šešira, a HDZ i Most su mu 2015. godine donijeli potpise većine kojim je postao mandatar i premijer.

Opcija da se prvo konstituira Sabor, a onda ide na mandatara je legalna iako je dosad običaj bio obratan. Da se prvo ide od predsjednika tražiti mandat, a zatim konstituira Sabor. Bio bi to trijumf SDP-a s Milanovićem.

Ali ta opcija nosi ozbiljne probleme i novo kršenje Ustava. Predsjednik koji bi trebao biti nestranački i neutralan bi direktno sudjelovao u kampanji za jednu opciju na izborima iako službeno ne bi bio na listama. Ustavni sud bi bio zatrpan prigovorima svih ostalih, prvenstveno HDZ-a da Milanović konstantno krši Ustav, a to je razlog za opoziv. Međutim, Ustav propisuje da prijedlog opoziva daje Sabor dvotrećinskom većinom Ustavnom sudu, a ako oni utvrde povredu Ustava dvotrećinskom većinom sudaca, predsjedniku mandat prestaje po sili Ustava. Ali Sabor je raspušten i nema tko podnijeti takav prijedlog.

Po tumačenjima stručnjaka, Ustavni sud bi i na osnovu prigovora mogao donijeti odluku da Milanović krši Ustav. Ali može li ga opozvati? Teško. Takav potez bi bio presedan iako će ga sigurno mnogi zahtijevati. Predsjednik ima ogroman demokratski legitimitet i za opoziv je potrebno sustavno i očigledno kršenje Ustava. Čak i ako se utvrdi da krši Ustav, pitanje je hoće li suci zaključiti da je to za opoziv bez prijedloga Sabora. Ali i to otvara novi problem? Kako kazniti predsjednika za kršenje Ustava koji nisu dovoljni za opoziv? Hrvatski sustav u ovoj situaciji nema odgovor. Ne treba zaboraviti i da su ustavni suci samo ljudi. A za njih čak 10 od 13 ističe mandat u lipnju i reizbor će ovisiti o novoj saborskoj većini.

Ali sigurno će Milanovićev potez izazvati nove promjene Ustava i izbornih pravila.