Prije četiri godine pljuštale su velike riječi.

"Žalosno je što će ova Skupština izglasati ovaj prijedlog i time se odreći antifašizma, što je zločin sam po sebi", kazao je SDP-ov Zvane Brumnić. "Ovo danas nije pitanje imena Josipa Broza Tita, ovo je dio veće, šire slike", dometnuo je Rajko Ostojić. Marko Torjanac upozorio je kako će "micanje ovog simbola borbe protiv fašizma i NDH baciti Hrvatsku još dublje u rasizam, seksizam i govor mržnje".

A Tomislav Tomašević je upozorio: "Ova odluka ako bude izglasana bit će legalna, ali neće biti legitimna".

Tako se govorilo u zagrebačkoj Gradskoj skupštini krajem kolovoza 2017. godine prilikom izglasavanja promjene imena Trgu maršala Tita.

Govorilo se o nelegitimnosti, o trgu kao simbolu, o ustaštvu i antifašizmu. A opet, četiri godine kasnije Možemo i SDP sklopili su postizborni koalicijski sporazum u Zagrebu u kojem se niti jednom rječju ne spominje povratak imena Trgu maršala Tita u Zagrebu. 

Zbog čega?

Trampio trg za vlast

Micanje trga bio je rezultat političke ucjene Zlatka Hasanbegovića koji je time odnio pobjedu i, po mnogima, ostvario svoj jedini politički cilj. Nije to bio rezultat javne rasprave, analize, anketiranja građana, čak ni savjetodavnog referenduma. 

Milan Bandić trampio je tada Titov trg za opstanak na vlasti.

Danas, međutim, kad su stranke ljevice preuzele kontrolu nad Zagrebom i krenule u uklanjanje brojnih ostataka Bandićeve vladavine, o povratku Titova trga svejedno se ne govori. Niti kao o simbolu borbe protiv ustaštva, niti o "ispravljanju zločina", niti o potrebi legitimiziranja kontroverzne promjene imena trga generički preimenovanog u Trg Republike Hrvatske.

Tomislav Tomašević u nedavnoj kampanji je izbjegavao ovu temu, govorio kako ona nije prioritet u odnosu na komunalne i druge probleme, a zatim zauzeo stav da će "podržati vraćanje imena ukoliko dođe takva inicijativa". Zašto te inicijative nema?

Nagazna mina

Jasno je zašto Tomašević i Možemo sada bježe od Titova trga. To bi mogla biti smetnja u planiranim reformskim zahvatima u glavnom gradu, a potencijalno i nagazna mina koja bi isprovocirala nove desničarske napade i optužbe o "ekstremnoj ljevici" u Zagrebu.

Ali opet, što je s ljevičarima u Zagrebu? Što je s biračima Možemo i SDP-a? Što je s brisanjem Bandićeva nasljeđa? I znači li to da Tomašević i njegovi partneri u Gradskoj skupštini priznaju poraz pred Hasanbegovićem i radikalnom desnicom?

Titov trg je simbol, kao i posječena magnolija na Trgu žrtava fašizma, kao Kino Europa, kao klub Jabuka i druge teme koje su izazivale frustraciju Zagrepčana i na koncu odvele Možemo! do spektakularne pobjede na izborima.

Trg važan simbol

Ako je taj trg bio važan simbol Hasanbegoviću, mogao bi biti još važniji simbol onima koji su se protiv Hasanbegovića, a onda i Miroslava Škore i ostalih, borili na ovim izborima, baš kao i prije četiri godine.

Ako se 2017. godine upozoravalo da će pad Titova trga, kao simbola borbe protiv fašizma i NDH, otvoriti vrata rasizmu, seksizmu i govoru mržnje, zašto se sada ne govori o povratku trga kao simbolu borbe protiv svega toga?

Upravo smo u drugom krugu lokalnih izbora u Zagrebu svjedočili provali šovinizma, govora mržnje, rasizma... Može li Titov trg to zaustaviti, kako su stranke liberalne ljevice tvrdile prije četiri godine?

Saniranje štete

Naravno da je saniranje Zagreba, podjednako od posljedica potresa i pandemije, kao i Bandićeve vladavine, prioritet nove vlasti i gradonačelnika Tomaševića. I naravno da bi Tomašević najradije pobjegao od svih tema koje bi se mogle protumačiti kao distrakcija, politička provokacija, pa i otvorena neugoda.

Ali saniranje post-Bandićeva Zagreba uključuje i popravljanje političke i ideološke štete koju je prouzročio sa svojim partnerima, prodajući jedan zagrebački trg za četiri godine destruktivne i koruptivne vlasti.

Zagrepčani su glasali za političke opcije koje su prije četiri godine bile protiv preimenovanja Trga maršala Tita, pa je iz toga moguće izvući zaključak kako oni od tih opcija očekuju da na vlasti poprave ono što nisu uspjele spriječiti 2017. godine. 

Titov trg nije samo Bandićeva, nego i Hasanbegovićeva ostavština. Zar to vladajućoj ljevici u Zagrebu nije dovoljno?