Pod budnim okom bivših papa s uokvirenih fotografija na zidovima, krojač Ety Cicioni šije odore jarkih boja za novake Papinske švicarske garde prije ceremonije polaganja prisege.
- Prije dvadeset pet godina to mi se činilo gotovo nemogućim, ali na kraju naučite to raditi napamet - rekao je Cicioni za AFP u svojoj radionici u vojarni najstarije vojske svijeta u samom srcu Vatikana.
- Unatoč velikom broju dijelova, to je poput mozaika koji sam naučio automatski složiti - rekao je proćelavi 50-godišnjak uvlačeći komad obojene tkanine pod iglu šivaćeg stroja.
U zadnjim tjednima sve više ljudi dolazi na probu odjeće.
Sve mora biti spremno za ceremoniju prisege, tijekom koje će dvadesetak švicarskih građana, koji moraju biti samci, katolici i u dobi između 19 i 30 godina, prisegnuti na čuvanje pape najmanje 26 mjeseci.
Uniforme na sebi imaju crvene, žute i plave pruge, a vojnici dobiju tri uniforme - za ljeto, za zimu i jednu za noć.
Svaki komplet, s gamašama, hlačama i jaknom s bijelim ovratnikom, napravljen je od tkanine iz grada Bielle u Pijemontu u sjeverozapadnoj Italiji, koji je poznat po proizvodnji kvalitetnih tkanina.
S odorom u grob
Povrh svega 'postoje i svakodnevne izvanredne situacije', tvrdi Cicioni.
- Kada čuvar podere odoru, ima odšiveni gumb ili slomljenu kuku, mi smo zaduženi i za takve hitne situacije - našalio se.
Uniforma helebardi, koju su fotografijama ovjekovječili veseli turisti iz cijelog svijeta, mijenjala se povremeno otkako je papa Julije II. osnovao Švicarsku gardu 1506. godine pa je tako nekad imala više crvene, a nekad više crne boje.
Trenutni model redizajnirao je švicarski pukovnik Jules Repond 1914. godine. Odijevanje odore renesansnog stila ponekad može biti pravi izazov.
Odore, za čiju izradu treba puno strpljenja i tehničke vještine, počeo je izrađivati 1997. pod papom Ivanom Pavlom II.
- Želimo modernizirati proces, jer se tehnike mijenjaju i svaki vojnik nekako uniformu prilagodi sam sebi - smatra Cicioni, kojem vrpca za mjerenje preko ramena pada na elegantno odijelo koje svakodnevno nosi u svojoj radionici.
Nakon dugog dana šivanja 'pufastih' rukava i popravljanja zatvarača, s čuvarima se rado druži.
- Kada sam tek počeo raditi, često sam znao izaći van s njima. Taj odnos se danas promijenio, ali i dalje se međusobno jako poštujemo - kazao je i naglasio žrtvu koju ova služba zahtjeva.
- U tom slučaju mogu ih ponijeti sa sobom, ali i dalje nije njihovo vlasništvo. Nakon smrti uniforma se mora ili vratiti ili staviti u lijes s pokojnikom - kazao je.