Svaka nova generacija upisanih u prvi razred, a to nam učitelji govore već 10 godina, kao da malo slabi u odnosu na prethodne dvije generacije. Motorički su znatno slabiji, to se vidi i u vrtićima. Radili smo u Sloveniji istraživanje i dobili smo u jednom gradskom vrtiću 60 posto djece od četiri godine ne mogu izvesti skok unatrag, iskorače ili čak i padnu. Ako to ne mogu sa četiri-pet godina, moguće da će u školi imati neke kognitivne probleme i to je prvi problem, istaknuo je Ranko Rajović, specijalist interne medicine, magistar neurofiziologije, doktor sportskih znanosti, autor NTC sustava učenja kojeg su Socijaldemokrati pozvali u Sabor na okrugli stol na kojem su razgovarali o modernizaciji predškolskog sustava.
Pojasnio je kakve to veze ima jedno s drugim.
- Mozak je nervni sistem, razvija se najviše do treće i pete, malo manje do 12. godine i ako mi u sedmoj godini dobijemo u upisu u školu da su oni motorički slabiji, nešto smo propustili. Amerikanci su prije osam godina istraživanjem ustanovili da su smanjene kognitivne sposobnosti ako nemaju aerobne aktivnosti. A naša djeca se ne kreću - kazao je dodavši kako je kod novih generacija vidljiva i smanjena koncentracija.
- Opće znanje im je slabije, rječnik siromašniji, kontrola emocija je slabija - naveo je.
'Današnji petogodišnjaci dnevno pređe od tri do pet kilometara, mi smo prelazili 20-30 kilometara. To je gorući problem'
Prije dvije godine je proveo istraživanje, snimanje mozga, u kojem se pokazalo da kada učimo napamet, pasivno primamo informacije, a tako je u klasičnim školama u Europama, aktiviramo plave regije mozga. Drugim metodama, koje nisu u redovnim kurikulumima, aktiviraju se crvene.
- Mi imamo učenike koji bi trebali slušati u školi, a vidimo da oni to ne mogu, da im je koncentracija slaba. Kad smo radili test u prvom razredu da čučnu, oni čučnu do pola i propadnu ili stave koljeno uz koljeno da si naprave oslonac i čučnu. Onda dalje, ravna stopala kao prvi znak da nešto nije u redu, u Hrvatskoj je preko 50-60 posto učenika prvog razreda s ravnim stopalima. Prije 30 godina je to bilo od šest do devet posto. Dakle, možemo zaključiti da se ne kreću. Ako nema kretanja, sigurno ćemo imati neki problem. Radili smo istraživanje koje pokazuje da djeca u vrtiću pređu oko dva-tri kilometra, možda četiri, kad izađu iz vrtića možda još kilometar-dva. Znači, naše petogodišnje dijete dnevno pređe tri do pet kilometara. Mjerili smo i kad ih pustimo kod bake na selo, gdje nema TV, mobitel - pređe od 20 do 25 kilometara. Mi smo kada smo bili mali prelazili smo oko 20-30 kilometara, a naše dijete pet. A kako se mozak razvija? Kretanjem - istaknuo je naglasivši kako je nekretanje djece prvi gorući problem.
- Bio sam u Norveškoj, kiša pada kao iz kabla, a djeca se u dvorištu igraju. Ovdje se roditelji bune kad je sunčan dan pa kad krenu u šetnju da će se uznojiti pa se neće osušiti i onda će se prehladiti - naveo je kao primjer.
'Predškolski period je najvažniji period za razvoj mozga, kasnije je kasno'
Metode učenja, istaknuo je, moraju ličiti na igru, a i dalje u školama imamo učenje napamet.
- Što će biti ako budemo imali iste metode 20, 30, 50 godina, tko će platiti cijenu? Djeca. Okruženje se mijenja, moramo brže reagirati, a ne da čekamo finski model, koja sad objavljuje da napušta svoj model. Koga sad kopirati? Jako brzo raste potrošnja lijeka za koncentraciju. Pa je li to rješenje? Moramo shvatiti da se taj problem mora rješavati već od vrtića, kasno je rješavati to u školi. Vrtić je osnova razvoja mozga, to je najvažniji period. Nije važno je li to u vrtiću, važno je da je osoba u tom periodu posvećena djetetu i to pokazuje puno studija - naglasio je.
Nema reforme bez edukacije roditelja, dodao je.
- Ako oni ne shvate svoj dio obveze, mi ćemo griješiti - rekao je i naveo kao jednu od prvih grešaka roditelja u motoričkom razvoju djeteta stavljanje beba u nunalice.
- Može kratko po 15-ak minuta, ali ne češće od toga. Sve što pomaže nama, odmaže djetetu - rekao je.
Jedna od grešaka roditelja je davanje meke umjesto tvrde hrane djetetu, a kao najveću grešku naglasio je, dakako, dozvoljavanje prekomjernog buljenja u TV i mobilni ekran.