Prijepor oko toga trebaju li nam uopće pisana slova u svijetu tipkovnica i digitalizacije Finska je prelomila tako što će od 2016. godine izbaciti učenje pisanih slova iz škola. U tome nisu jedini. O istom potezu razmišljaju i u Švedskoj, a pojedine škole u Njemačkoj učinile su to isto.

Riječ je tek o pojedinačnim iskoracima, jer su stručnjaci jako oprezni s tako važnim pitanjem. Književnik i nastavnik hrvatskog jezika Zoran Ferić primjećuje iz svojeg iskustva da između 30 i 50 posto djece ima problema s pisanim slovima, i to unatoč propozicijama da, primjerice, esej na državnoj maturi mora biti napisan upravo na taj način. O opravdanosti zadržavanja takvog rukopisa ne dvoji.

- Ako ćemo i dalje nešto pisati rukom, a čini mi se da hoćemo, onda su pisana slova za to napravljena. Njihov je oblik tako osmišljen kako bismo mogli brže pisati. Pisana slova su praktičnija za upotrebu. Točno, koristimo tastature, ali ako bismo se povodili samo za tim, onda bismo u škole mogli uvesti pisanje ‘times new romanom’ i ‘arialom’ (slogovni fontovi iz programa za pisanje tekstova na računalima, op. a.) – smatra Zoran Ferić.

Lingvist i ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. Željko Jozić, koji poznaje prilike u finskom obrazovnom sustavu, ističe da ni Finci neće u potpunosti izbaciti rukopis, nego više neće poučavati rukopisno pismo, odnosno brži način zapisivanja slova koja se spajaju kako bi se pisalo brže.

- Riječ je o predloženoj reformi koja bi trebala zaživjeti za dvije godine. Njihov način rada osobno poznajem. Oni su vrlo promišljeni, ali to ne znači da ih trebamo nekritički slijediti. Oni, uostalom, uvode i jedan tip daktilografije, a to naši mediji ne navode. Uvijek ćemo se morati znati potpisati. Moderne tehnologije donose puno dobroga, ali je pitanje što pritom kriju. Posebno u obrazovnom sustavu koji je inače jako trom, što nije nužno loše, ali se zbog toga rezultati promjena vide tek nakon nekih 10 ili 20 godina – kaže Jozić koji nalazi sličnost u donedavnom prevladavajućem stavu da će internet izbaciti knjige i novine.

- Ljudi jesu okrenuti i iPodima i iPadima, tabletima, računalima, PDF-ovima..., ali unatoč tome i dalje žele imati knjigu u ruci. Ne znači da će internet uništiti tiskanu knjigu niti da će tipkovnica ili dodirni ekran uništiti pisani rukopis – smatra dr. Željko Jozić.

On primjećuje da s ostavljanjem potpisa na nekom dokumentu, mi u njega ugrađujemo dio osobnosti.

- Ne postoje dvije osobe na svijetu koje imaju istovjetan rukopis - kaže Jozić. On podsjeća i na to da se od ove godine u školama u Hrvatskoj primjenjuje novo standardizirano rukopisno pismo, koje je pojednostavljeno u odnosu na raniju verziju.

- Izbacili smo puno dekorativnih elemenata koje su slova imala ranije. Praktički smo napravili malu reformu kako bismo na taj način pojednostavnili rukopisno pismo. Drugo, te manualne vještine, ti fini pokreti prstima, jako su važni u ranoj fazi razvoja djetetova mozga. Zato se snažno potiče igra djece s didaktičkim igračkama gdje je potreban rad prstiju, s raznim materijalima kao što je glina i slično, a pisanje je gotovo idealna manualna vještina za taj razvoj. Nažalost, već dugo u hrvatskom obrazovnom sustavu nema domaćinstva u kojem su djeca imala priliku razvijati i svoje manualne vještine. Mnogi se još sjećaju tehničkog odgoja te rada s pilicama i ljepilom. Danas se sve od manualnih vještina svelo na likovni odgoj pa bi izbacivanje poučavanja rukopisnog pisma za hrvatsku djecu moglo biti dugoročno vrlo štetno - objašnjava Jozić. Vrlo slično razmišlja i enciklopedist Marko Grčić.

- Ljudski mozak formirala je ljudska ruka, a svi dosadašnji alati pisanja bili su produženje ljudske ruke. Ovdje imamo to da se ljudska ruka isključuje iz tog procesa – uočava Marko Grčić. On objašnjava da je pisani rukopis nastao iz kurziva, tekućeg pisanja, koji je na neki način imitirao govor, povezujući slova na isti način kao što to činimo pri izgovaranju riječi.

- Rukopis koji spaja slova ponaša se na isti način kako se ponaša ljudski um kad formira rečenicu, jer čovjekov um formira kontinuum, a ne diskretum – kaže Grčić, koji stoga smatra da je sveopće isključivanje korištenja ruke iz pisanja, s likovnih akademija i iz obrazovanja, rizično i s još nesagledivim posljedicama.

- Posebno je kobno što to upravo pogađa najmlađe mozgove koje je milijunima godina formirala ljudska ruka. Ona te mozgove neće formirati - kaže ovaj enciklopedist.