Andrej Plenković promašio je “ceo fudbal”! Njegova minhenska izjava u kojoj je optužio medije za stvaranje atmosfere beznađa i podupiranje mladeži u ideji bijega iz zemlje na svaki je način pogrešna...
Kao u francuskom vicu u kojemu supruga zatiče muža u krevetu s ljubavnicom, premijer pita naciju - vjerujete li vi meni ili svojim očima!? Treba samo pogledati što se zbiva u Hrvatskoj, svakoga dana, pa uočiti kako ćemo bez promjena nastaviti s propadanjem, iako je poznata parola da je “bolje užasan kraj nego užas bez kraja”.
Jesu li - recimo - mediji, na dan kad je premijer zračio optimizmom, izmislili da se Zdravko Mamić, čovjek prvostupanjski osuđen zbog ozbiljnih kaznenih djela, naciji smije iz Međugorja, iz susjedne države, u koju je pobjegao nakon što je nedavno dobio njezino državljanstvo i, možda, prije izricanja doznao sadržaj presude? Jesu li mediji izmislili da Mamić stoji na čelu duge kolone bogatih bjegunaca, u kojoj su Todorić, Kutle, Gucić, Sanader, Leon Sulić? Da je on prijatelj ljudi koji se zahvaljujući “sinkopi” izvlače za nedjela s fatalnim posljedicama, dok umirovljenice s nekoliko stotina kuna duga završavaju u pritvoru?
Trebamo bolju Hrvatsku
Izmišljaju li mediji uhljebe, superuhljebe i slične fenomene, ljudi koji se uhljebljuju zahvaljujući stranačkim iskaznicama, kradući tako kruh talentiranim mladim ljudima, koji - videći to - bježe na zapad? Je li “medijska Hrvatska” izmislila grupu Borg, koja je na jednom poslu sumnjive vrijednosti i nikakve transparentnosti uzela desetke milijuna kuna koristeći zaklon njegove Vlade? Pa i on je, nakon višemjesečnog zaklinjanja u Martinu Dalić i Antu Ramljaka, bio prinuđen natjerati ih na nečasni odstup.
Zašto taj posao nije bio obavljen čisto? Kako ćemo vjerovati da će nova Hrvatska biti bolja od stare, Gazdine, ako se u “reformama” koriste Gazdine metode? Svemoć stranke nad hidroencefalitičnim javnim sektorom rak je koji će metastazama ubiti sva zdrava tkiva ove zemlje, ako se ne zaustavi - ali premijer odbija priznati njegovo postojanje. Kako to da na zapad ne bježe uhljebi, nego doktori, sestre, tesari, konobari, sobarice - dakle, neuhljebnička populacija?
Pogledajmo kako stoje sektori našega gospodarstva. Industrija propada, a ono što ne propada kupuju stranci. Rusi su nam posve preuzeli plinski biznis, Mađari naftni. Ina je prije rata mogla kupiti MOL, sad cijela Hrvatska ne može kupiti od MOL-a 50 posto Ine. Brodogradilišta preuzimaju ljudi čiji je kapital sumnjivog podrijetla. Telekome - zlatni rudnik - kupili su Nijemci i Austrijanci. HT je prije imao 12,5 tisuća zaposlenih, sad ima oko 3,5 tisuća. Ina je u zlatna vremena imala 33 tisuća radnika, danas upošljava manje od deset.
Klijentelistički kapitalizam
Stočarstvo u Hrvatskoj - čija je propast započela u vrijeme Zorana Milanovićeve vlade i nesposobnog ministra Jakovine, a nastavljena do danas, broji svoje zadnje dane. Nisu studenti i zli mediji rekli na nekom medijskom team buildingu ili sindikalnom izletu da postoji samo jedna dvojba - ili ćemo mi uništiti klijentelizam ili će klijentelizam uništiti nas, nego je to rekao Davor Ivo Stier, član Plenkovićeve stranke. “Naš najveći problem je klijentelizam, odnosno klijentelistički kapitalizam.
Takvi ljudi si namještaju poslove na račun društva i domovine, rekao je Stier. Takav smo nepravedni sustav odbacili, dodaje, 1990. Ali naslijeđe tog bivšeg sustava, rekao je, živi i danas. Stier je ispravno vidio - ali na njegovo mjesto u stranci Plenković je postavio Lovru Kuščevića, koji ne vidi klijentelizam, a na budućnost gleda ružičasto - doduše, on za pesimizam i nema razloga, ali ako malo bolje pogleda budućnost cijele zemlje, a ne samo svoju, našlo bi ih se... Plenkovićeva vlada mora započeti temeljite promjene cijelog ovog naopako postavljenog sustava u kojemu loši cijelo vrijeme pobjeđuju dobre, jer dobri nastupaju s jednom rukom vezanom na leđima. U popravak zgrade koja je sagrađena na klizištu, čiji se temelji urušavaju, zidovi pucaju, a stanovnici kriomice evakuiraju prije nego što se sve, uz glasan tresak, uruši do kraja, treba krenuti od temelja.
Početak rekonstrukcije javnog sektora ishodište je svih reformi. Sve što je neodrživo, klijentelističko, parazitsko, mora biti izloženo - postupnoj, ali neminovnoj - dekonstrukciji. Gradovi, općine, županije, komore, instituti, zaklade, birokratski aparati države, razna savjetništva, predstavništva itd. moraju biti podvrgnuti kriteriju samoodrživosti. Istodobno treba krenuti u kresanje svih poreza i parafiskalnih nameta koji održavaju tekući klijentelizam i parazitizam. Država mora osigurati nekoliko prohodnih investicijskih pravaca na kojima će biti stvoreni povoljni uvjeti za ulaganja, pozvana dijaspora, mladi koji su otišli itd.
Irska raste, mi padamo
To je jedini, uz to vrlo realističan, plan spasa. Irska i Novi Zeland šezdesetih su bili na manje od tri milijuna ljudi, a danas imaju gotovo pet. To možemo i mi. Ali ne tako da vodimo Vladu širom zatvorenih očiju ili s ružičastim naočalama koje zamućuju pogled na stvarnost do neprepoznatljivosti. Plenković je ustvari ponovio staru tvrdnju Ivice Račana, koji je skovao frazu “medijska Hrvatska” pa novinare optužio da ne vide kako se u Hrvatskoj dobro živi. - Štetu Hrvatskoj nanose i negativne informacije o našoj državi. Vlada mora spriječiti njihovo širenje - rekao je Račan u rujnu 2002. godine u razgovoru s novinarima.
Godinu dana ranije jedan mu je savjetnik napisao govor u kojem su bile sljedeće teze: Hrvatska je u strukturnoj krizi; država je loše skrojena u smislu da su javni aparati preveliki, realni sektor premali i preslab, ne njeguje se izvrsnost, utakmica, natjecanje, forsira se podobnost umjesto stručnosti itd. Dakle, klasične hrvatske boljke, kojih se do danas nismo oslobodili. U tom je govoru tadašnjem premijeru napisana i sugestija da smo u banani i da trebamo hrabro započeti promjene. Račan, koji je stekao nadimak “odlučno možda”, nije se usudio pročitati taj govor i naciju suočiti s realnošću te s teškim, ali nužnim, putem ozdravljenja. Bacio ga je u smeće i opleo po medijima.
Da smo tad krenuli u promjene, gdje bi nam bio kraj? Danas bi Hrvatska bila Irska. Reforme nije počeo Račan, nije to učinio ni Sanader, nije ih izvela ni Jadranka Kosor, Tim Orešković, a ne želi ih pokrenuti ni Andrej Plenković. Njegova je mantra ista kao Račanova - nama je dobro, samo mi to ne vidimo, a pesimizam šire mediji, “medijska Hrvatska”. Koliko nam je dobro, pokazuju brojevi.
Posmrtna pripomoć raste
U Račanovo vrijeme Hrvatska je imala 4,437.460 stanovnika; danas ima manje od 4 milijuna, kao nakon Drugog svjetskog rata! Irska - zemlja u koju Hrvati rado bježe - imala je te godine 3,8 milijuna stanovnika, danas ima 4,8 milijuna! Irska već desetljećima provodi reforme, Hrvatska ih desetljećima odbija, tražeći razne izgovore, a oko ovoga o “medijskoj Hrvatskoj” već je sklopljena “velika koalicija”, i SDP i HDZ se slažu da oni rade super, da mediji lažu, a da su mladi zavedeni pa bježe jer ne znaju što rade... Premijer odbija priznati ne samo ono što tvrde mediji, i zdravi razum, nego i ono što uz golo oko potvrđuje i demografska znanost - Hrvatska izumire!
- U sljedećih trideset godina - piše demograf Ivo Nejašmić - demografsko izumiranje bit će glavno obilježje stanovništva Hrvatske. “Pored demografskih brojne su i društveno-gospodarske te druge posljedice promjena koje indicira ova projekcija. Slijedom čvrste kauzalnosti općerazvojnih i demografskih procesa doći će do umnažanja negativnih posljedica. Povećanje broja starog stanovništva i smanjivanje mladog, u uvjetima negativnog prirodnog prirasta, ima brojne nepovoljne implikacije u svim područjima društvenog života. Porast broja i udjela stare populacije opteretit će razne društvene fondove (mirovinski, socijalni, zdravstveni), itd.” Ovo svi vide. Jasno je da u zemlji čijoj populaciji “teče odjavna špica”, ne može biti perspektivne ekonomije jer sve starije i sve manje stanovništvo ne može dovesti do rasta ničega osim usluga posmrtne pripomoći. No demografski su procesi samo jedan vid propadanja.
Ovo je izumiranje. Zadnji je tren za spas
S gotovo pet milijuna ljudi pali smo na četiri milijuna. Dvije slične zemlje, Irska i Novi Zeland, su s tri milijuna skočile na pet. Sve se može promijeniti, ali reformama
Obrazovani ljudi vrijede milijarde eura
U Hrvatskoj ostaje starije, manje obrazovano, nefleksibilno stanovništvo, a odlaze ljudi u naponu snage, obrazovani i za rad spremni. Njemačka cvate!
Uhljebi i kruhoborci otimaju kruh ostalima
Nedavni slučaj u kojemu se sin ministra zaposlio kao vozač u državnoj tvrtki koju vodi tatin prijatelj pokazuje da bez veze nije moguće dobiti ništa...
Suci su duševni, ne vole da bogati plaču
Nikad ni jedan naš veliki moćnik i uglednik nije odležao dugu robiju zbog nedjela na štetu naroda i države. Sudstvo nam je kastinsko. Ono je razlog propasti.
Propadaju nam sve proizvodnje
Oko najboljih hrvatskih tvrtki tuku se Rusi i Amerikanci, Nijemci i Francuzi. Industrija nam je propala, sad propadaju i zadnje mljekarske farme...