Riječ je o djelu u kojemu su prvi puta objavljeni zatajeni detalji iz Udbina dosjea o Anti Paveliću, koji su više od 70 godina čekali na objavu.O Paveliću isljednicima Udbe govore vojskovođa Slavko Kvaternik, zapovjednik Poglavnikovog tjelesnog sdruga (PTS) Ante Moškov, šef državne riznice NDH Vladimir Košak, general Ivan Perčević, urednik Hrvatskog naroda Danijel Uvanović, i Pavelićev bliski suradnik Vjekoslav Servatzy.

Pavelićeve ljubavnice, uređivanje novina i glancanje vlastitog spomenika u njima, kompleksni odnosi sa ženom Marom i održavanje idiličnog obiteljskog života unatoč svega, radni dan, životne navike, sklonosti, intelektualne preferencije, odnosi s ocem i majkom, sve je to predmet zapanjujuće knjige, koja rasvjetljava ličnost ovog zločinca kao ni jedna do sad

U nastavcima koji slijede, general Ivan Perčević opisuje kako su Pavelić, on, Jure Francetić i drugi predstavnici vrha NDH posjetili Hitlera u Vinici, na istočnom bojištu

                                                            DRUGI DIO

Pavelić im je održao vatreni govor

Glavni stan generala Paulusa bio je u siromašnom selu Germakovski, na samom Donu, udaljeno od Staljingrada oko 50 km, a stigli smo tamo oko 2 sata poslije podne.

Dočekao nas je general Paulus sa pratnjom i zapovjednikom hrvatske pukovnije, pukovnikom Viktorom Pavičićem. Nakon predstave i prijavka odmah pregled hrvatskih odreda oko 100 časnika, dočasnika i momaka.

Naime svaka satnija i baterija poslala je po par ljudi, jer cijela pukovnija nije mogla doći stog razloga jer je bila već u borbenoj liniji, radi predstojeće glavne navale na Staljingrad, koja bi trebala početi 28. ili 29. IX.

Pavelić im je održao vatreni govor i poslije razdijelio prisutnima odlikovanja. Za one koji nijesu prisustvovali, a koji bi trebali biti po prijedlogu zapovjednika pukovnije odlikovani, ostavio sam preko 100 odlikovanja kod pukovnika Pavičića da ih podijeli u ime Pavelića.

Hrvatski odred, bez Pavičića, bio je odveden kamionima prema Staljingradu, a mi drugi sa pukovnikom Pavičićem išli smo na ručak k Paulusu. Bilo je već skoro 3 sata.

Broj ordena ostavio i za Nijemce

Ručak vrlo jednostavan i kratak sa malim zdravicama s obje strane, a poslije u susjednoj sobi odlikovao je Pavelić generala Paulusa i njegovog glavara glavnog stožera generala Schmidta – osobno, te je ostavio izvjestan broj ordena i kolajna za druge Nijemce, među njima i za generala Sevdlitza, zapovjednika korpusa u kojem sastavni dio je hrvatska pukovnija bila.

(Spominjem ovdje da su nakon pada Staljingrada 1943. godine, general Paulus i Sevdlitz bili osnivači pokreta ‘Freis Deutschland’ slobodna Njemačka), koji je surađivao sa Sovjetima protiv Hitlera.

Tom zgodom je bio zapovjedniku hrvatskog topničkog odjela pukovniku Marku Mesiću poslan orden željeznog trolista, jer nije mogao sam doći u Germakovski. On je poslije postao zapovjednik jugoslavenske brigade, koja se borila rame uz rame sa Sovjetima.

'General je čuo moju primjedbu'

Nakon toga nam je general Paulus, na temelju velike mape razjasnio vojničke situacije od Karpata do Staljingrada i njegove namjere za predstojeći napad.

Postoje dvije velike grupe vojske. (...) Predavanje me tako impresioniralo da sam, kraj mene stojećem glavaru glavnoga stožera, generalu Schmitu primijetio da je kako razabirem, glavnu zadaću kod staljingradske grupe koja treba radi toga biti čim jača, a da je klin kavkaske grupe u sadašnjoj situaciji i ja bi ga, barem privremeno, skratio, te snage koje su time uštede prebacivao prema Staljingradu za pojačanje šeste armije.

Iako ta primjedba je bila poluglasno govorena, čuo je nju general Paulus, koji je sa Pavelićem bio u razgovoru pa je samo glavom mignuo na mene gledajući, a time odobrio što sam mislio.

Kruh i maslac - Razmjer prostora i vojničke snage Nijemaca

Pavelić i Francetić pitali su Paulusa bi li se moglo preletjeti blizoležećem Staljingradu prilikom povratka, ali on je odgovorio da nema dozvolu izložiti ga opasnosti, a osim toga je već prekasno jer imademo dobrih dva sata do starog Bidska i tmina počne već rano.

Nakon toga smo se oprostili i odletjeli od aerodroma već u pet sati, praćeni od Paulusa. Na putu mi reče general Glaize da mu se čini da je kruh prevelik i maslac premalen, koji na raspolaganju stoji, misleći na razmjer prostora i vojničke snage Nijemaca, jer je on čuo što sam u Germakovski generalu Schmitu primijetio.

Bilo je već dosta tmina kada smo se spustili u starom Bielsku, rasprostrani gradić u ravnini sa širokim selskim ulicama, prizemnim jednostavnim kućicama i sa vrtićima, velikoj pravoslavnoj crkvi na trgu. U našem konačištu – prizemna kuća vrlo slabo meblirana – umivali smo se malko u drvenim škafovima, pa odmah na večeru u časničkoj menzi.

ŠOKANTNA SVJEDOČANSTVA 'U sobi stoji Pavelić, a Hitler mi kaže: Imat ćete puno posla!'

Ona nije bila daleko i nalazila se je u dobro priređenoj gombani jedne škole. Tamo nas je dočekao general pukovnik von Weisch, sa oko 50 časnika svog stožera samo Nijemaca, premda je imao i talijanske i rumunjske i mađarske časnike za veze u svom stanu, jer većina trupa Italije i Mađarske koje su se nalazile na istočnom bojištu i 4 rumunjske divizije bile su pod njegovim zapovjedništvom. General Weich, stariji gospodin, mršav iako elegantan, čini sa svojih obrijanim licem i velikim očima, sa svojom jednostavnošću i mirom, nikako dojam pruskog generala, nego li više jednog župnika ili profesora.

General je pozdravio Pavelića i hvalio hrvatske vojnike

Večera je bila napadno dobra.

General Weich pozdravio je lijepim riječima Pavelića i hvalio je naročitom toplinom hrabrost hrvatskih vojnika, kao i njihove druge vrline. Vidjelo se da to sve iz dubokog osjećanja govori, a ne da samo laska.

Pavelić mu je na njemački odgovorio i zahvalio se. Poslije tih govora kaže Weich da su zbilja Hrvati jedni od savezničke sile, koji su premci njemačkom vojniku, dok Mađari i Rumunji, osim što su slabo oboružani i opremljeni, vrlo nejednaki, tj. danas dobro a sutra vrlo slabo, a da Talijani nemaju ni ratno iskustvo ni volju da ratuju."

"Sjedio sam kraj jednog njemačkog pukovnika glavnog stožera, koji mi je povjerio, kako je šteta da prijedlog vojske za suradnju Ukrajinaca kod uporabe okupirane zemlje nije bilo na mjerodavnom mjestu uvažen, iako nema partizana kao u bijeloj Rusiji sa svojim ogromnim šumama, ipak ima nepotrebne poteškoće jer njemačka uprava ne shvaća duh Slavena, ali on se nada poboljšanju, jer su novi prijedlog predložili. Nedaleko meni je sjedio puk. Prebeg, a čujem, kako govori sa susjedom o suprugama. Taj njemački časnik ga je jednom pitao da li bi htjeo govoriti sa suprugom u Zagrebu. Prebeg mu kaže, rado, ali to je nemoguće.

Na to taj časnik skoči van i vrati se nakon jedva 20 minuta i javi Paveliću da je njegova gđa na telefonu. I zbilja Pavelić i Prebeg govorili su sa svojim ženama, a kako su rekli, čuli su vrlo dobro zračni razmak Stari Bielsk – Zagreb, barem 2700 km, a telefonska veza išla preko Berlina, što znači jednu daljinu od barem 3500 km.

Nakon večere odlikovao je Pavelić i par stožernika časnika (među njima onoga koji je omogućio telefonski razgovor sa Zagrebom). Kako je general Weich već imao najveći stupanj ordena krune kralja Zvonimira, nije bio odlikovan.

Kraj drugog nastavka. 

Najvruće štivo ove zime -  Tajni dossier s dvora, spletke, seks i krvavi lov - opsežna knjiga o usponu i padu Ante Pavelića, napokon je  na svim kioscima i u većini knjižara u Hrvatskoj!​​​​​​ po cijeni od samo 99 kuna!