13. studenog 2024. s minhenskog je aerodroma „Franz Josef Strauß" u smjeru jugoistoka poletio jedan charter-avion. Odredište je bio Zagreb. Na listi putnika je bilo 15 imena. Radilo se o državljanima Sirije, Afganistana, Turske, Jordana i Irana. Među njima je i bila i jedna osoba koja je u Bavarskoj pravomoćno osuđena zbog „višestrukog ilegalnog ulaska" u Saveznu Republiku Njemačku, piše Deutsche Welle.
Tako je u Zagreb prebačeno 15 ljudi koje su vlasti Savezne Republike vratile u Hrvatsku u skladu s Uredbom Dublin III. Tom se Uredbom definira da je za nekog konkretnog tražitelja azila nadležna ona zemlja članica Europske unije u kojoj je ta osoba prvi put stupila na tlo EU-a, odnosno tamo gdje je i prvi put bila registrirana.
Zašto deportacije ne uspijevaju?
Jedan od najčešćih razloga za neprovođenje deportacija je situacija u kojoj se pogođene osobe skrivaju od vlasti, zato što sudovi zabrane povratak u matičnu zemlju ili se let iz nekog razloga ne može provesti, na primjer iz zdravstvenih razloga.
U Njemačkoj po aktualnim podacima iz lipnja 2024. boravi 226.882 osoba sa statusom „ausreisepflichtig" – to su ljudi koji nemaju reguliranu dozvolu boravka i koji bi trebali napustiti Njemačku.
Najveći dio čine odbijeni tražitelji azila – njih je 57 %, odnosno ukupno 128.355 osoba.