Ako vam je teško, ako strahujete za svoju egzistenciju, radno mjesto i budućnost, ako se bojite za plaću, kredite i sve veće troškove života, ako spavate u kontejneru i čekate zimu u podrumu, uglavnom ako ste u teškoj depresiji i apatiji, samo upalite sjednicu hrvatske Vlade.
I omogućite premijeru Andreju Plenkoviću da vas utješi.
Ili upalite HTV i prepustite se ministru rada Josipu Aladroviću da vam direktno u vaše napaćene vene ubrizga dozu nerazrijeđenog optimizma. Da vas podsjeti kako je "Hrvatska fenomenalno mjesto za život". U slučaju da ste to zaboravili.
Ili u slučaju da vaš život u Hrvatskoj ipak nije tako fenomenalan.
Danima i tjednima već, kao dio opsežne propagandne akcije, premijer Plenković i njegovi ministri zatrpavaju javnost, medije i građane optimizmom i dobrim vijestima.
Na stranu stvarnost
Na stranu sad korona, umrli od Covida, najmanja procijepljenost u EU, posljedice potresa, obnova, inflacija, poplave, raspad sistema... Vlada sve to kompenzira pričama o uspjehu.
Nećete čuti od Plenkovića, a niti o njegovih ministara, niti jednu lošu vijest ili informaciju, osim kad Vili Beroš na sjednici Vlade upozori kako raste broj pacijenata na respiratoru. Ali već nakon toga Plenković će poručiti kako smo "u fazi umjerenog stabiliziranja broja zaraženih".
I sve to pokrit će najvažnijom izjavom: "Vjerujem da ćemo krenuti na snažan put ekonomskog oporavka".
Kao onda kad je Jadranka Kosor objavila da smo "na putu prema putu oporavka".
Vladin popis uspjeha mjeri se u nekoliko lakata. Uvodi se euro, ukidaju se vize za Ameriku, rastu penzije i plaće, a Plenković naglašava i kako se priprema novi Covid dodatak za umirovljenike.
Zažmirite i prepustite se
Hrvatska je doista, kad malo zažmirite i prepustite se, fenomenalna zemlja za život. Naročito ako slušate vladajuće. Pa makar vam inflacija pojela famozne povišice, ako ste ih ikada i dobili, makar vam banke skinule minuse i guraju vam kredite koje ne možete dobiti, makar godinu dana čekate obnovu koja još nije počela, makar vam u metropoli na glavu padala žbuka, a voda se dizala do koljena.
Pa makar Kinezi traže još pola milijarde eura za Pelješki most.
Plenkovićeva vlada preuzela je ulogu tješilice. Posjest će vas na koljeno, stisnuti u svoje tople grudi i tiho šaputati uspavanku. I imat ćete dojam da vam se ništa loše ne može dogoditi.
Plenković pritom, skupa sa svojim ministrima, kao glavni argument za širenje optimizma koristi novac Europske unije, milijarde koje se slijevaju u proračun, a za koje i Zdravko Marić kaže da će najveći problem biti pronaći način kako ga korisno utrošiti.
A davno je još opjevana sposobnost HDZ-a da raspolaže javnim novcem.
Sukob stvarnosti
I tako opet imamo sukob između percepcije i stvarnosti. Otkako je Plenković nedavno zavapio da ne zna tko to širi pesimizam u hrvatskom društvu, Vlada je uprla sve svoje propagandne mehanizme u akciju širenja optimizma.
Statistički podaci koriste se onako kako smo već i navikli, isticanjem dijelova, zanemarivanjem cjeline. Hvali se dvocifreni rast BDP-a u prošlom tromjesečju u odnosu na lanjsko tromjesečje u kojem je BDP dvocifreno padao. Govori se o velikom rastu, a prešućuje veliki pad. Nameće se priča o rastu plaća i mirovina, a ignorira činjenica da rast troškova života i inflacija pojedu sva ta povećanja, i još ponešto.
Apatična i kržljava
Hrvatska je godinama po mnogim relevantnim pokazateljima zemlja u propadanju, na margini, država pod posebnom skrbi, pogubljena i apatična, kržljava i ovisna o turizmu i ugostiteljstvu. I iseljavanju kao mehanizmu smanjivanja socijalne tenzije u društvu.
I naravno, glavni zadatak vlasti jest promocija uspjeha, kakvi god bili, pa i kroz kompenziranje neuspjeha, koliki god bili. No zadnjih tjedana upada u oči gotovo histerični državni agitprop, kao da se Plenković priprema za izbore.
Možda za izbore u HDZ-u, kao faktički najvažnije izbore u zemlji. Jer o njima ovisi hoće li HDZ implodirati ili učvrstiti vladavinu.
Ne trebaju, dakle, u Plenkovićev agitprop povjerovati hrvatski građani, nego njegovi hadezeovci. A njima će to biti najlakše. HDZ se za to odavno pobrinuo.
Ostali mogu nastaviti sa svojim životima. Kakvi god bili.