Ovo je jedna od najtežih tema uopće koja će doći na dnevni red Sabora, no to nije isprika da se od nje pobjegne. Ja nisam za zakonsku zabranu pobačaja, ali također nisam ni za to da se pobačaj shvaća kao žensko emancipacijsko pravo, poručuje zastupnica Mosta Marija Selak Raspudić govoreći o zakonskim izmjenama koje se tiču pobačaja, a koje Vlada ne donosi unatoč odluci Ustavnog suda još 2017. godine.
A ova tema otvorila se nakon što je Mirela Čavajda izašla sa svojom pričom u javnost. Šef SDP-a, Peđa Grbin, podsjetio je kako su svoj prijedlog uputili još 2020. u saborsku proceduru, ali da se Vlada nije ni očitovala o njemu. Stoga su sada skupili 30 potpisa zastupnika i progurali ga na dnevni red za idući tjedan.
- Trenutačno se nalazimo u društveno-političkim okolnostima gdje bi pobačaj kao sredstvo prekidanja neželjene trudnoće trebao biti već daleko iza nas u trenutku kada nam je poznato i vidljivo da život počinje začećem. Do toga trebamo doći promjenom svijesti, a bilo kakva zakonska intervencija neće uroditi jednakim plodom - kaže Selak Raspudić.
Pravo na pobačaj, dodaje zastupnica, treba regulirati tako da u svakom gradu država osigura osobu koja će obaviti taj zahvat kako bi se provodio zakon.
- Nipošto nisam za to da se liječnike koji se pozivaju na priziv savjesti tjera da ga ukinu kako bi obavljali pobačaj. Priziv savjesti je jedna od najvećih demokratskih tekovina i u Hrvatskoj još uvijek postoji dovoljan broj liječnika koji žele obavljati pobačaj tako da zakonska usluga može biti obavljena. U Zagrebu to ne bi trebao biti problem, a u manjim mjestima država treba osigurati da dođe liječnik kako osobe ne bi trebale o svom trošku putovati u drugi grad ako im zakon omogućava da obave pobačaj - rekla je.