Telefon je zazvonio u rano jutro. Protrnuo sam. Mislio sam da su loše vijesti iz bolnice. A onda sam joj čuo glas, rekao je Leon Grgić (49) iz Varaždina. Čuo je danas glas svoje voljene supruge Dolores Malinar (56) koja je na samrti i posljednje dane života provodi u bolnici u Novom Marofu.
Leon nam se jučer obratio za pomoć jer joj nije mogao ispuniti ono što joj je obećao. Nije je mogao držati za ruku dok bude odlazila. A Dolores je samo to bilo bitno. Tisuću mu je puta ponovila da se boji i da ne želi umrijeti sama. Sada kada su zbog opasnosti od zaraze korona virusom zabranili članovima obitelji posjete u bolnici, upravo se to dogodilo. Dolores je umirala sama, a Leon si to nije mogao oprostiti. Već danima ne jede, ne spava, ne živi. Danas ga je iz najgore noćne more trgnulo zvono mobitela. Bio je to poziv kojem se nije nadao. Naime, Dolores koja je prije dvije godine oboljela od raka pluća, u terminalnoj je fazi bolesti i već je neko vrijeme dementna te suprug s njom nije mogao gotovo uopće komunicirati. U ponedjeljak je bila potpuno lucidna.
- Rekla mi je: „Ljubavi, gdje si? Zašto si me ovdje ostavio, zašto te nema..Pa znaš da te čekam. Uostalom, ja ovdje uopće nemam svoju odjeću.“ Zvučalo je tako suvislo da nisam mogao vjerovati. Odmah sam je počeo smirivati i objasnio sam joj kako činim sve što mogu da što prije dođem, ali da su u međuvremenu, dok je ona spavala, malo postrožili pravila bolnice te da sad nije tako lako doći – rekao je Leon.
Čudo za koje se toliko molio
Zaprepašten je promjenom koja je nastupila kod njegove supruge. Otkako ju je Hitna pomoć prije nekoliko dana odvela u bolnicu u Novi Marof i smjestila na odjel palijativne njege, uopće nisu komunicirali. Dolores je toliko loše da je mogla samo preko telefona slušati Leonov glas i tek bi tu i tamo rekla „da“ ili „ok“. Leon je već bio izgubio svaku nadu da će sa suprugom s kojom je već 27 godina i koja mu je sve na svijetu, više ikada moći izmijeniti koju rečenicu. A sada se dogodilo čudo za koje se toliko molio.
- Rekao sam joj da smo u ovih pet minuta pričali više nego u zadnjih nekoliko mjeseci. Rekla je: „Da, znam“. Uvjerio sam je da je vjerojatno bila toliko dehidrirala i u bolovima da se djelomice i zbog toga potpuno pogubila, a sada su je liječnici malo vratili u život. Odmah sam ih nazvao da vidim o čemu se radi, kakvo je to poboljšanje. Još nisam htio odustati. Molio sam da me puste k njoj, da učine iznimku, da prihvate da se testiram na korona virus… Ne mogu vam opisati koliko sam je želio vidjeti, pogotovo nakon što sam joj čuo glas – zavapio je Leon. Sati su prolazili, a onda je uslijedio i drugi poziv. Ponovo iz bolnice. Ovog puta bilo je to osoblje. Rekli su mu da jednostavno nema nikakve šanse da ga puste da bude uz suprugu te da jedino što mogu učiniti kako bi bilo zajedno je da ju otpuste kući.
- Milijun izmiješanih emocija prostrujalo mi je glavom. A onda sam samo bio presretan iako pomalo uplašen. Moja je supruga, čim je malo došla k sebi, shvatila kakva je situacija i da ja neću doći. Odmah je zatražila da je puste kući i rekla da tamo ne namjerava ostati ni minute. Danas mi dolazi. Ja sada tražim bolnički krevet po oglasima. Obećali su nam i palijativnu skrb kod kuće, ali znam da ću na kraju ostati kao i uvijek sam s njom. I opet ću dati sve od sebe kao i ranije.
'Živjet ćemo iz sata u sat'
Živjet ćemo iz sata u sat, a u posljednjem ću na kraju ipak ja biti uz nju – rekao je Leon.
Iz bolnice su nam kazali da se testiranje na korona virus u Hrvatskoj ne može napraviti na vlastiti zahtjev niti se može platiti.
- Testiranje pacijenata koji su asimptomatski nema smisla jer u toj fazi testiranje je čak i u zaraženih ljudi često negativno. Kako se u Službi za kronično liječenje i palijativnu skrbi u Novom Marofu liječi najrizičnija skupina bolesnika koji su najosjetljiviji na zarazu korona virusom koja u takvim slučajevima vrlo često završava fatalnim, smrtnim ishodom, Opća bolnica Varaždin je bila dužna poduzeti sve mjere s ciljem zaštite svih bolesnika koji se liječe u bolnici - kažu iz varaždinske bolnice.