Nisam heroj. To mi je bio posao. Da nisam to napravio, mogli su mi dati otkaz. Kako bih našao posao nakon toga, ispričao je Oleksij Ananenko, jedan od trojice inženjera koji su neposredno nakon černobilske eksplozije ušli u podzemni tunel ispod oštećenog reaktora kako bi otvorili vitalni ventil za odvod.
Naime, kako su radnici upumpavali velike količine vode, ispod reaktora su se napravili pravi bazeni. Trpanjem pijeska, olova i bora, vatra nije ugašena već se počela pretvarati u lavu koja bi mogla progorjeti do bazena te izazvati pravu termalnu eksploziju koja bi uništila i ostale reaktore te značila smrt za gotovo 30 milijuna ljudi. Netko je morao ispustiti vodu iz tih bazena, i to ručno. Za taj zadatak trebalo im je troje ljudi.
Scena u kojoj se trojica radnika - Boris Baranov, Valerij Bespalov i Oleksij Ananenko - dobrovoljno javljaju da uđu u potopljeni tunel jedna je od najdramatičnijih u mini-seriji Černobil koja je posljednjih mjeseci zaludila svijet.
Suprotno nekim izvještajima da su ronioci stradali od radijacije, sva trojica su zapravo preživjela. Šef smjene Boris Baranov je doduše umro 2005. godine od infarkta, dok su Valerij Bespalov i Oleksij Ananenko, obojica glavni inženjeri jednog od odjeljaka reaktora, i dalje su dobro i žive u Kijevu.
Oleksij Ananenko ispričao je novinarima kako postoji nekoliko netočnosti u HBO-ovoj seriji. On i još dvojica nisu su se dobrovoljno javila već su bili u smjeni pa ih zapao taj zadatak. Nitko ih nije pitao žele li ići niti im je ponuđena bilo kakva novčana nagrada. Jednostavno su išli jer su morali i to bez straha, prepričava Ananenko.
Također, njihova lica samo su djelomično bila prekrivena respiratorima kako bi mogli pričati među sobom, a nisu dobili niti aplauz po uspješnom povratku.
- To nam je bio samo posao. Tko bi tome aplaudirao? - pita se danas.
Ananenko je nastavio raditi u nuklearnom postrojenju sve do mirovine 2017. godine. Dobio je odlikovanja Sovjetskog Saveza i Ukrajine te ima mjesečnu mirovinu od oko 370 eura.
Neke stvari u seriji su - laž!
Drugi radnik iz Černobila Oleksij Breus, također je danas živ i zdrav. On je radio u nuklearki od 1982. godine, a bio je i svjedok neposrednih posljedica eksplozije 26. travnja 1986. godine. Breus je radio s mnogim pojedincima koji su prikazani i u seriji.
- Černobilska katastrofa je opisana moćno, kao globalna katastrofa u kojoj je stradao veliki broj ljudi. Također, emocije i raspoloženje iz tog vremena prikazani su prilično precizno, i među osobljem i među vlastima. Međutim, tehnološki aspekti sadrže neka odstupanja, koja ne moraju biti laž već puka fikcija - rekao je Breus.
U seriji su tri glavna negativca - direktor elektrane Viktor Brjukanov, glavni inženjer Nikolaj Fomin i zamjenik glavnog inženjera Anatolij Djatlov. Breus tvrdi kako je opis njihovih ličnosti čista laž.
- Njihove ličnosti su izvitoperene i pogrešno predstavljene, kao da su zlikovci. Oni uopće nisu bili takvi - ispričao je.
Za Djatlova je rekao:
- Operateri su ga se plašili. Kad je bio prisutan u bloku, svi su bili napeti. Ali koliko god da je bio strog, bio je vrhunski profesionalac.