- Branimira Glavaša upoznao sam 28. veljače 1989. u Klubu književnika u Zagrebu posvećenom višestranačju. S njim nikada nisam bio u ljubaznim odnosima jer je imao opsesiju da ga progone cijeli život - rekao je Josip Manolić na suđenju Glavašu i drugima u predmetima 'garaža' i 'selotejp'.
Manolić je od rujna 1990. do kolovoza 1991.bio premijer, a poslije i šef kriznog štaba za RH. Bio je i na čelu Ureda za nacionalnu sigurnost. Manolić je rekao kako nije dobio nikakve dojave da bi Glavaš bio umiješan u ratni zločin u Osijeku.
Vladimir Šeks ostao je kod svog iskaza od 5. veljače 2009.
- U srpnju 1991. predsjednik Tuđman me imenovao predsjednikom regionalnog kriznog štaba za RH. U Osijek sam došao 1. kolovoza i bio sam tamo do kraja rujna 1991. Glavaš je bio u grupi za civilne funkcije, bio je član općinskog kriznog štaba i sekreta narodne obrane. Zaštitnom četom zapovijedao je Nikola Jaman.
Zadatak joj je bio osiguravati objekt u kojem je bilo zapovjedništvo 3. gardijske brigade, krizni štab i rukovodeće ljude. Kad sam se 31. kolovoza vratio s terena vidio sam mrtvo tijelo i da se provodi očevid. Rekli su mi da je terorista ustrijelio stražar. Glavaš i pukovnik Franjo Pejić ispričali su mi istu priču - rekao je Šeks.
- Pred otvaranje pristupnih pregovora s EU 2004. bili su veliki pritisci Washingtona i Bruxellesa da RH procesuira sve upletene u ratne zločine protiv međunarodnog prava. Kao predsjedniku Sabora na uvid mi je došla i bilješka od 5. veljače 2004. od hrvatskog veleposlanstva u SAD-u u kojem se navodi da se pokrenu postupci za ratne zločine. Među ostalima i za Glavaša - rekao je Šeks.