Iako je od svoje desete godine u invalidskim kolicima jer je paraliziran od struka na dolje, Osječanina Ivicu Vukovića (43) taj hendikep ne sprječava da se aktivno bavi sportom. Štoviše, Ivica je hrvatski reprezentativac i olimpijac u karateu za paraplegičare i dobitnik je velikog broja zlatnih i srebrnih medalja. Ove godine je na europskom prvenstvu na kojemu je nastupio velik broj sportaša iz 13 zemalja u karateu osvojio deveto mjesto. Osim što se aktivno natječe, u karate klubu u Osijeku, svakodnevno radi s djecom s posebnim potrebama.

-  Učim ih da invalidnost nije prepreka za aktivno bavljenje sportom. Kada sam s 10 godina doživio prometnu nesreću, u kojoj je na mene naletio automobil na pješačkom prijelazu dok sam se vraćao iz škole, mislio sam da za mene više nema života. Tijelo mi je bilo nula.

Foto: Privatni album

Psihički sam također bio loše. Dugo mi je trebalo da se pomirim sa svojom invalidnošću, sa svojim tijelom, s ograničenjima. U Zagrebu sam završio školu, Centar za osposobljavanje osoba s invaliditetom, za krojača, ali sam tada otkrio i sport pa me je on posve okupirao. Trenirao sam košarku u kolicima, čak i ples u kolicima, a onda sam se vratio u Osijek i otkrio karate. U taj svijet uveo me je trener Danijel Kufner i kroz karate sam povratio vjeru u sebe, naučio da mogu što god naumim - kaže Ivica koji se karateom bavi od 2008. godine.

Svakodnevno trenira, prelazi i po 20 kilometara u svojim kolicima da ostane u kondiciji. Svake godine odlazi u Vukovar na mimohod za poginule branitelje i redovno ide za Veliku Gospu u Aljmaš. Kada nastupa u karateu, majstor je u katama, ‘borbi sa zamišljenim protivnikom”, odnosno to je skup unaprijed određenih pokreta koji se sastoji od obrambenih i napadačkih tehnika.

- Kada sam krenuo trenirati u klubu nas je bilo desetak invalida, a danas nas je ostalo petero. Neki su odustali, a neki su bolesni. Svojim prijateljima invalidima nastojim pokazati da je puno bolje za njih da se bave nekim sportom. Nagovaram ih da dođu u klub. Jednog sam uspio izvući iz kuće i sada nastupa s nama na prvenstvima. Sve ove godine sport me je ispunio radošću i o svom invaliditetu više ni ne razmišljam - kazao je Ivica koji je i sretno oženjen i njegova ga bračna partnerica prati u njegovim nastupima. Ivica se posebno posvećuje djeci invalidima jer zna da ih puno toga može naučiti. Prvenstveno da prihvate sebe takvima kakvi jesu, a potom da iz svoj invaliditeta izvuku maksimum i da od sebe naprave kompletne i realizirane osobe. Zbog toga ga svi u klubu vole i slušaju.