Je li javna obrana Marija Banožića njegova priprema terena za oslobađanje od optužbi za prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom ili tek jadikovka očajnika ostavljenog da se sam brani?

Bivši ministar obrane uzburkao je duhove svojom medijskom ofenzivom u kojoj je poginulog vozača optužio da je on bio pod utjecajem alkohola, da je za njegov pozitivni nalaz krvi bio kriv alkohol s medicinske vatice, da je vještak bio pod utjecajem javnosti, da on nije pretjecao "iako je bio u suprotnoj traci", da je poginuli Goran Šarić zapravo njega udario, te da on u ovom trenutku "proživljava ono što je ta obitelj proživjela u gubitku".

Mario Banožić nastupa kao žrtva. 

Kao žrtva vještaka, žrtva javnosti, žrtva "neistina" koje su se objavljivale u medijima, žrtva interpretacija, političkog pritiska, čak i podmetanja...

Ali nastupa i kao velikodušni pravednik.. Pa kaže da "nema problem s odavanjem počasti poginulom" i najavljuje da će "prihvatiti zatvorsku kaznu ako bude izrečena od pravosuđa".

Sve to može biti iritantno i neukusno, ali to je, na koncu, Banožićevo pravo. 

Utječe na postupak

Optuženi se ima pravo braniti kako god smatra za shodno. Pitanje je čini li to da utječe na postupak i da pripremi javnost za oslobađajuću presudu ili nastupa kao osoba koja osjeća da nema podršku, da joj se loše piše u postupku i stoga poduzima sve kako bi izvukao živu glavu. Opet.

Nije, naime, problem to što sada govori Mario Banožić, već što će napraviti institucije, od policije, preko tužitelja do sudova, u državi kojom vlada HDZ dok se HDZ-ovac nalazi pred suđenjem za ubojstvo.

Problem je što za to vrijeme rade službena tijela i institucije.

Javni obračun

Možda se Banožić sada javno obračunava s vještacima, dokazima, informacijama o okolnostima prometne nesreće kako bi pripremio javnost na konačnu odluku u kojoj će ove njegove poruke biti uzete u obzir, ali i gdje će njegova medijska verzija postati dio postupka, možda i presude.

Čak i pod cijenu toga da u javnosti iznosi podatke iz spisa, što premijer Andrej Plenković i HDZ navodno ne vole i tome se čak i zakonskim sredstvima odupiru.

A možda je, s druge strane, odlučio preuzeti javnu obranu i medijsku ofenzivu zato što je shvatio da nema političko zaleđe, da cijeli proces ne ide u njegovu korist, pa unaprijed dovodi u pitanje eventualnu osuđujuću presudu.

Posijati sumnju

U drugom slučaju, ovakvim medijskim porukama Banožić može utjecati na vještake, tužitelje, suce i na taj način ih staviti pod medijski i politički pritisak istaknutog HDZ-ovca iz Vinkovaca.

Bi li stoga bilo bolje da Banožić javno iznosi obranu jer mu nitko ne pomaže ili pak da u tišini čeka da institucije, što bi se reklo, "obave svoj posao"?

Nije izazvao sućut

Što se samog Banožića tiče, ovim medijskim istupom i ofenzivom nije izazvao sućut ili razumijevanje kod građana, što mu je sigurno bila namjera s obzirom na brojne dramatične apele, već je stvorio uvjete za to da se eventualna oslobađajuća presuda u medijima i javnosti protumači kao rezultat njegova javnog i političkog pritiska.

Tek sad će se moguća blaža, ako ne i oslobađajuća presuda, doživjeti kao posljedica političkog utjecaja.

Nije, dakle, problem što se Banožić javno brani. Problem će nastati u trenutku ako ga pokuša obraniti netko unutar institucija i sustava.