Domovinski pokret vodio je predizbornu kampanju protiv SDSS-a i Milorada Pupovca, kao i protiv srpske nacionalne manjine. Nakon izbora, njihov glavni uvjet za sastavljanje većine s HDZ-om bilo je izbacivanje SDSS-a iz svih kombinacija.

Na tome je Ivan Penava skupljao glasove, dobio podršku birača i došao u situaciju da diktira sastav i profil nove Vlade, kao i da Andreja Plenkovića stavi u situaciju da popušta pod pritiscima i ucjenama, te da se odrekne najdražeg suradnika Milorada Pupovca.

Takvu paradigmu podržao je i sam Pupovac. "Ponižavanje SDSS-a u političkom životu je i ponižavanje Srba u Hrvatskoj", izjavio je lider srpske manjine, a donedavno i neformalni lider svih manjinskih zastupnika u Hrvatskom saboru. Onih koji grupno, bez ostatka i bez kolebanja, podržavaju HDZ.

Dalje od Srba

No prijetnja Domovinskog pokreta seže puno dalje od ponižavanja ili ugrožavanja Srba. Na udaru se nalaze, možda čak i više od samih Srba, neke druge manjine i društvene skupine u Hrvatskoj od kojih se neke nalaze i pred egzistencijalnim prijetnjama. 

Na političkom udaru bit će migranti i strani radnici u Hrvatskoj, ljudi druge boje kože, drugog jezika, drugog pasoša.

Na udaru su i seksualne manjine, istospolne zajednice, kao i rodna ideologija i "woke" kultura koja je služila desnici kao alat za manipuliranje, huškanje i zastrašivanje birača.

A tu su, naravno, i žene, i to kroz drugu najdražu temu Domovinskog pokreta, a to je deratifikacija Istanbulske konvencije.

Prijetnja slobodama

Dok se govori o Srbima i o tome kako Pupovac nakon bezbroj godina neće biti na vlasti s HDZ-om, ulazak Domovinskog pokreta u Vladu, legitimiziranje njihove političke pozicije, davanje kredibiliteta njihovu programu, predstavlja prijetnju drugim manjinama i skupinama.

Kao što predstavlja prijetnju i mnogim slobodama u društvu, od slobode govora preko slobode medija do slobode izbora.

Srbi se, preko SDSS-a nalaze u vlasti ili pod okriljem vlasti već godinama, od Ive Sanadera, preko Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, do Andreja Plenkovića. I Srbi su oduvijek bili simbol odnosa vlasti i politike prema nacionalnim manjinama, lakmus test demokratičnosti vlasti i tolerancije u društvu.

Udar na strance

Ali Domovinski pokret predstavlja prijetnju skupinama na koje se još uvijek ne obraća pažnja, poput stranaca, koje se i dalje bore za svoj status, poput seksualnih manjina, ili koje se konstantno nalaze pod pritiskom klerikalaca i konzervativaca, poput žena.

Žene su, kroz klečitelje, kroz pobačaj, kroz deratifikaciju Istanbulske konvencije, kroz osporavanje femicida u zakonu, kao i kroz poruke klera i desnih političara, preuzele ulogu najugroženije skupine koja se suočava čak i s otvorenim nasiljem, represijom i diskriminacijom.

Žrtveni jarci

Istodobno, migranti i stranci preuzeli su od srpske manjine ulogu žrtvenih jaraca i društvenih grupacija koje navodno ugrožavaju hrvatske ljude. Primjerice, kroz uzimanje socijalne pomoći u Hrvatskoj, kako je to nedavno poručio predsjednik Zoran Milanović, formalni lider SDP-ove koalicije, a zapravo duhovni vođa Domovinskog pokreta.

Milorad Pupovac nije puno učinio za Srbe u Hrvatskoj, što se vidjelo nakon potresa po stanju u kojem se nalaze srpska sela, kuće i infrastruktura na Baniji, ali nije se - zajedno s nacionalnim manjinama - ni pretjerano borio za prava drugih manjina u Hrvatskoj, kao što se nije isticao u borbi za ljudska prava, ako ta prava nisu uključivala pripadnike srpske zajednice.

Omiljena meta

Srbi su oduvijek bili omiljena meta radikalne desnice, ali sada više nisu jedina, a nažalost, ni najdraža meta.

Ulazak Domovinskog pokreta u Vladu, dakle, predstavlja prijetnju drugim manjinama i društvenim skupinama, pa čak i onoj skupini koja čini većinu u hrvatskom društvu, a to su žene.

Zato, možda je udar na SDSS udar na sve hrvatske Srbe, kako je to rekao Pupovac, ali na udaru su i druge manjine, skupine ili ustavne slobode.