Malci genijalci u dobi od 4 do 12 godina riješit će matematički zadatak od 20 ili 60 brojeva u nizu zadivljujućom brzinom, bez papira i olovke, računajući samo uz pomoć abakusa, ali ne onog fizički opipljivog, već abakusa kojeg su vizualizirali u glavi i na kojem pomiču zamišljene kuglice. Riječ je o mentalnoj aritmetici odnosno Hikari programu koji potječe iz Japana, a djeca iz Splita, Rijeke, Osijeka i Šibenika, njih ukupno 23, ovu vještinu pokazali su i pred žirijem emisije Supertalent Nove TV.

- Djeca prvo moraju naučiti vizualizirati abakus, kada zbrajaju i oduzimaju zamišljaju od jednog do tri reda na abakusu, ako množe i dijele onda i više redova. Kad se na ekranu pojavi broj oni taj broj zamišljaju na abakusu i pomiču zamišljene kuglice. Najprije moraju percipirati broj na ekranu (osjet vida), čuju ga, jer svaki broj ima zvuk (što im aktivira slušni osjet), pomiču prstiće (motorika -kinestetički osjet), koriste logičko mišljenje za dodavanje i oduzimanje svakog broja (u glavi odabiru formulu koju će koristiti) i u milisekundama odlučuju što će napraviti na zamišljenom abakusu. Između svakog dodavanja ili oduzimanja jednog broja moraju zadržati mentalnu sliku onog broja kojeg su dobili jer već ide sljedeći broj kojeg moraju oduzeti ili dodati. Rezultat je stalno nov, čime intenzivno vježbaju kapacitet kratkoročnog pamćenja. Da bi sve to mogli i da bi na kraju mogli dobiti točan rezultat njihova koncentracija i pažnja moraju biti maksimalno usmjerene na zadatak dok dvije ruke vrte zamišljene kuglice u zraku, aktivirajući obje moždane hemisfere. Da, znam da zvuči komplicirano, ali jednom kad djeca "pohvataju" tehniku u milisekundi mogu odlučiti kako će nešto izračunati uz pomoć abakusa. Primjerice, ako moraju dodati broj četiri, a nemaju mjesta na zamišljenom abakusu oni moraju obrisati šest da bi dodali četiri.

Zatvore oči i vide kuglice

Nije jednostavno, a sve ide u milisekundama. Na natjecanjima je standard brzine na kojoj se izvode zadaci zbrajanja od 500 do 300 milisekundi između svakog novog broja. Na redovnoj nastavi radimo u rasponu od 900 do 500 milisekundi, ili sporije dok se savladava novo gradivo. Uvijek spuštamo brzinu i tako treniramo. Treba im neko vrijeme dok vizualiziraju abakus. Vizualizaciju vježbamo sa zatvorenim očima i mlađa djeca često ne vide ništa osim mraka kada zatvore oči, a kasnije mogu raditi i dva različita zadatka istovremeno ili množiti tri znamenke s dvije – kazala nam je Doris Penić, psihologinja, vlasnica škole "Malac Genijalac" u Splitu koja je certificirana da radi s djecom na ovom programu. S njima je bila i u Zagrebu na snimanju emisije gdje su predstavili svoje znanje.

- Bili su jako uzbuđeni, prije izlaska na pozornicu, u backstageu smo bili pet sati. Tek u Zagrebu su se sreli s djecom iz drugih gradova i nismo znali kako će to izgledati i hoćemo li uspjeti. Bilo je naporno, ali energija im se vratila čim smo došli na red. Kad su shvatili da su prošli bili su jako ponosni - kaže nam Doris dodajući kako mentalnu aritmetiku mogu upisati djeca već od četvrte godine, ali samo ako u školi procjene da su spremni. Djeca koja još ne idu u školu najprije idu na pripremni nivo koji traje dva mjeseca da usvoje pojam broja, pa onda sljedećih deset mjeseci rade na abakusu. Nakon toga mogu nastaviti na napredni nivo od deset mjeseci na kojem uče množenje i dijeljenje.

- Osim programa mentalne aritmetike imamo i Numicon program za mlađu djecu koja još ne znaju brojeve, ali i program mentalne matematike "Super um'' za one koji su završili napredni nivo kod nas ili su jako uspješni u matematici u svojim osnovnim školama. Program mentalne matematike uključuje rješavanje složenih matematičkih zadataka bez olovke i papira, a riječ je o zadacima među kojima je kvadriranje, vađenje korjena, binarni kod, računanje kalendara - primjerice trebaju izračunati koji je dan u tjednu bio 21.12.1929. - objašnjava Doris.

'Nismo se bojali Martine'

A kako im je bilo na pozornici Supertalenta ispričali su nam malci genijalci osobno.

- U glavi zamišljamo abakus i pomičemo kuglice. Teško je na početku to naučiti, morao sam jako puno vježbati da bi bio najbolji u svojoj grupi. Vježbamo i na tabletu i kompjuteru. Nisam imao tremu - otkrio nam je Toni Vitaić (9).

Lovre Ćurković (9) također kaže da se nije prepao žirija.

- Bilo mi je smiješno kad je Martina slučajno pritisnula 'x'. A bio sam presretan kad smo išli u Zagreb, baš nam je bilo lijepo. Kasnije su me svi zaustavljali i pitali jesam li ja taj s televizije – kazao nam je Lovre.

Frane Tomić (11) se uopće nije bojao da bi na pozornici mogao pogriješiti.

- U početku je bilo teško učiti ovako računati, ali kad sam stekao radne navike bilo je lagano. Nisam se nikoga bojao i ne znam kako je to imati tremu - rekao nam je Frane.

Hana Perić (11) iz Solina kaže da je znala sanjati kuglice abakusa i vrtiti prstima kao da ih zbraja i oduzima. Kaže kako je u Zagrebu bilo jako zabavno. Luka Emanuel Ćosić (10) dodaje kako se on najviše prepao Martine Tomčić, članice žirija.

- Bojao sam se što će reći jer zna biti oštra, ali bila je dobra, zasad. Maja mi je omiljena, volim je i kao pjevačicu. Morao sam žiriju objašnjavati što je abakus, imao sam onu čudnu kutiju za mikrofon na leđima pa nisam mogao skakati od sreće na pozornici. Na probama smo bili sto sati – kaže nam Luka Emanuel.

Najmlađa među splitskom ekipom bila je prvašica Gabrijela Buble (6,5) koja, iako među najmlađim natjecateljima također nije imala tremu. Svoju brzinu računanja otkrio nam je i Šime Buzov (8) koji u školu Malac Genijalac ide skoro dvije godine.

- Nije bilo teško naučiti mentalno računati, sada već radimo i mentalno množenje, učiteljica u školi me uvijek pohvali i kaže drugima da se ubrzaju jer sam brz u matematici - kaže nam Šime.