Nizozemski slikar Vincent van Gogh je 23. prosinca 1888. godine, uoči Badnjaka u stanju teške depresije britvom odrezao donji dio svog lijevog uha. Kasnije je taj čin ovjekovječio autoportretom na kojem se vidi zavijeno lijevo uho. Van Gogh je navodno taj komadić uha zamotao u novine i odnio ga svojoj omiljenoj prostitutki, koja se zvala Rachel i zamolio je da ga pažljivo čuva. Van Gogh je skoro iskrvario te noći, a dvije godine kasnije počinio je samoubojstvo.
Nekoliko je teorija zašto je van Gogh odrezao svoje uho. U to je vrijeme živio u tzv. Žutoj kući u provansalskom gradu Arlesu na jugu Francuske. U goste mu je došao slavni slikar Paul Gauguin. Zajedno su radili i živjeli u Žutoj kući, vezalo ih je čvrsto prijateljstvo. Njihov je odnos bio vrlo intenzivan, nagađalo se i da su u ljubavnoj vezi. Neko su vrijeme zajedno živjeli hraneći svoj disfunkcionalni odnos uzajamnim dizanjem u nebesa, koje se smjenjivalo s najvulgarnijim uvredama. Gauguin je znao često vikati na prijatelja, govorio mu da bi bez njega bio nitko i ništa, a van Gogh bi ga slušao u tišini i opijao se jeftinim vinom. Kad bi mu prekipjelo, Gauguina bi gađao čašama, tanjurima i svime što bi mu se našlo pod rukom.
Gauguin bi se znao probuditi usred noći i zatekao bi van Gogha kako bulji u njega. Kobne noći Gauguin je otišao u šetnju, jer se htio maknuti od van Gogha kojeg se sve više bojao. U jednom trenutku je začuo korake iza sebe, okrenuo se i vidio da iza njega hoda van Gogh s britvom u ruci. Nekoliko sekundi su se nijemo gledali, a van Gogh se onda okrenuo i otišao. Kasnije te večeri je odrezao vlastito uho. Tako je nastala jedna teorija - da je van Gogh odrezao uho zbog svađe s prijateljem.
Nakon incidenta van Gogh je završio u bolnici u Arlesu, a zatim u psihijatrijskoj instituciji u Saint-Remyju gdje je bio godinu dana. Više od 150 liječnika pokušalo je dijagnosticirati Vincentovo mentalno stanje, a došli su do raspona bolesti od shizofrenije, porfirije, sifilisa, bipolarnog poremećaja do epilepsije. Tijekom boravka u Saint-Remyju prolazio je faze najvećih ludila i u tom periodu je nastala njegova najpoznatija slika, Zvjezdana noć. Godinu dana kasnije preselio se blizu Pariza, a 27. srpnja 1890. se upucao i umro dva dana kasnije.
Druga teorija o njegovom uhu također uključuje Gauguina. Gauguin je navodno toliko bio izluđen stalnim promjenama raspoloženja svog prijatelja, pa je navodno u jednom trenutku rekao van Goghu da odlazi i da više ne želi živjeti s njim. Van Gogh ga je, nakon što mu je to objavio, pogodio čašom od bijesa. Gauguin je, veoma vješt u mačevanju, reagirao tako što je mačem odsjekao van Goghu uho. Iako ga je ozlijedio, van Gogh nije želio prijaviti svog prijatelja policiji, već je rekao da je sam sebi odsjekao uho. Na taj je način spriječio da njegov prijatelj ode u zatvor.
No, neki povjesničari imaju i treću teoriju. Tako navode da je okidač za ovakvu odluku bila najvjerojatnije vijest da se njegov brat zaručio. Prema podacima jednog istraživanja van Gogh je saznao ovu vijest upravo na dan kada si je odsjekao uho, 23. prosinca 1888. godine. Stručnjaci vjeruju da je ovo saznanje zateklo i uplašilo van Gogha da će ostati zauvijek sam, bez novca, odnosno bez financijske podrške brata, koji mu je omogućio život kakav je vodio. Vijesti su ga jako uznemirile i izazvale da se ozlijedi. Ženidba njegova brata možda nije bila ključni razlog, ali pokrenula je i pojačala njegovo inače destruktivno ponašanje.
Međutim, i danas nema suglasnosti oko toga što je bio razlog da je van Gogh izvadio britvu i odsjekao uho, postoje i knjige koje se bave tom temom, no nijedna teorija nije prihvaćena kao potpuno točna.