Svećenik Ivica Puškadija iz gornjomeđimurske župe Sveti Juraj na Bregu rekao nam je da se ne boji javnog istupa ni pred ljudima ni medijima, zbog toga što je izjavio kod nedjeljne mise da je prilikom posveta kuća doživio u više kuća ne samo podcjenjivanje njega kao župnika, već povredu svoje ljudskosti i osobnosti. Objasnio nam je i svoje razloge zbog čega je to učinio.

- Hvala vam svima što ste došli u crkvu i što ste odvojili svoje vrijeme da budemo zajedno, evo ovim riječima se ja obraćam ljudima koji iz devet naših malih naselja dolaze nedjeljom na misu i obaviti svete sakramente. Činim to zbog toga jer tu nisam došao kraljevati, već da ljudima budem prijatelj. Crkva je bila, sjećate se, potpuno razrušena, a pogledajte je danas. No ono što doživljavam od ljudi jako me rastužuje. Više zaista ne znam tko mi je prijatelj. Oni koji najviše imaju, podcjenjuju me i kao čovjeka i svećenika. Usudim se reći da u takvim kućama ne trebaju Boga. To su pokazali izrazito malim milodarima. Za njih jedino mogu moliti da im Bog rasvijetli pamet – rekao nam je župnik ove župe Ivica Puškadija, koji u siromašnim kućama ne uzima milodare. No, tamo gdje je najviše očekivao dobiva sitniš, manje od 50 kuna.

- Zaista sam htio glasno reći da onaj koji ima, a ne poštuje svojeg svećenika, kako će davati onima kojima je potrebno? Neće, siguran sam. Ali ja sam u pet godina ovdje utkao cijeloga sebe. Župni Caritas pomaže preživjeti čak 80 od 1300 obitelji, jer su ostali bez posla, pomaže studentima i svima koji se obraćaju da su stigli pred zid. U posljednjih pet godina u crkvu smo uložili 12 milijuna kuna, a šteta je procijenjena na 25 milijuna kuna. Na pola smo puta, ali nećemo odustati. Ne, ja nisam kruha gladan, ali u našoj župi mnogi su gladni. Ja s njima živim punim plućima. S Bogom sam započeo, s njim ću i završiti. A oni koji ne trebaju Boga, zašto žele posvetu svoje kuće? - pita se razočarani župnik.