Mjesto radnje je Općina Staro Petrovo Selo na zapadu Brodsko-posavske županije. Vrijeme radnje - Dan općine prije mjesec dana. A tim povodom koncert Prljavog kazališta, na opće oduševljenje svih mještana. Taj koncert nisu htjele propustiti ni sestre blizanke Željka Hodak (39) i Kristina Terihaj (39).
Cijeli život rade sve skupa. Jednojajčane blizanke nose iste frizure, zajedno su išle i u srednju školu u Pakrac, gdje su završile za fizioterapeute, zajedno su upisale i fakultet u Puli, pa potom postale i odgojiteljice, a obje rade i u vrtiću. Logično je da su zajedno bile i na koncertu koji su dugo iščekivale te na njemu zaradile potpuno istu ozljedu na lijevoj nozi. A ova suluda i nevjerojatna priča ide ovako...
- Koncert smo obje iščekivale s veseljem. Dosta nas tih starih pjesama veže za djetinjstvo dok smo znale s majkom biti u Zagrebu. Stajale smo blizu bine. Kreću pjesmu 'Sve je lako kad si mlad' i 'Ne zovi mama doktora', a nas dvije smo pjevale iz petnih žila i poskakivale. Bila je to euforija - započinju priču simpatične i uvijek nasmijane sestre.
No euforija je brzo splasnula kad je Kristina osjetila bol u nozi.
- Sestra me odjednom primila za ruku. Rekla je da joj je netko stao na petu i da je jako boli. Rekla je i da joj se osjet u peti izgubio i da nema nikakve funkcije - govori nam Željka.
Nešto znanja iz fizioterapije im je ostalo, odmah su posumnjale na ozljedu Ahilove tetive.
- Prijatelj i moj suprug odnijeli su Kristinu do auta, a naš otac odvezao ju je u Slavonski Brod na hitnu. Dugo smo čekale koncert pa sam ja ostala kako bih joj snimila sve pjesme i kasnije pokazala kakva je atmosfera bila. Pred kraj koncerta otac javlja da Kristina ostaje u bolnici te da će vjerojatno ujutro na operaciju i da joj je puknula tetiva. Počela je zadnja pjesma na koncertu, Prljavci pozdravljaju publiku, a ja odjednom osjetim tupu bol u predjelu pete. Odšepam se nekako do supruga i kolegice te im govorim kako nešto nije u redu. Isto kao i Kristina, boljelo me kao da me netko udario, nisam imala osjet ni funkciju - govori Željka i dodaje kako su i oni odmah krenuli u Slavonski Brod.
Ocu, koji je tad još bio s Kristinom u bolnici, javljaju da dolazi i Željka s ozljedom. A doktori su potpuno zbunjeni.
- Došli smo na hitnu, a gospođa na prijemu sva šokirana. 'Čekaj, zar tebe nismo sad odvezli na ortopediju', rekla mi je sva zbunjena. Uzvratila sam joj da je to bila moja sestra, da smo mi dvije osobe. I tehničar je ostao sav zbunjen. Vodio me u gipsaonicu i ponavljao mi da radi već 41 godinu te da mu se nikad nije dogodilo da su došle dvije jednojajčane sestre, s istom ozljedom, i to još na istoj nozi - nastavlja priču dalje Željka.
Nakon pregleda i ona je dobila gips, a potom su je smjestili u sobu Opće bolnice, naravno kraj Kristine.
- Kad smo vidjele jedna drugu, samo smo se počele smijati, nismo ni mi mogle vjerovati o kakvoj je slučajnosti riječ. Ujutro nas je došao obići liječnik, ortoped, kasnije je dolazilo još ljudi i nitko nije mogao vjerovati o kakvoj je slučajnosti riječ - kažu nam sestre dodajući kako su djetinjstvo provele u istom selu i da ih je malo tko mogao raspoznati.
Kako nam sestre otkrivaju, nije ovo prvi put da im se događaju čudne stvari. Kad su bile u rađaonici, dok je jedna rađala, druga je imala iste bolove, odnosno trudove, a kao male često su imale uhobolju te kad bi jednu boljelo, i druga bi se žalila na bolove.
- Često bi imale predosjećaj da se nešto dogodilo jednoj od nas - govore nam sestre dodajući kako ponekad imaju osjećaj i da žive zajedno.
Dan im počinje s uobičajenim porukama jedna drugoj: "Dobro jutro, što radiš" te se dopisivanje nastavlja kroz cijeli dan u prekidima.
Sad zajedno idu i na kontrolne preglede. Kroz smijeh kažu kako tako barem olakšaju liječnicima.
- Ljudi nas gledaju u čudu. Dvije iste osobe s istim gipsom na lijevoj nozi. Doktor nam uvijek gleda ozljedu zajedno i sve objašnjava zajedno - kažu sestre.
Liječnik koji vodi njihov oporavak kaže nam da se s ovakvim nečim još nije susreo i da mu je ovo prva ovakva situacija s blizankama s ozljedom na istoj nozi.
- Roditelji, koliko god da su navikli na to da nam se slične stvari događaju, uvijek ostanu iznenađeni, ali ovaj događaj je bio potpuni šok i za njih. Kad su došli u bolnicu u posjet, samo su nas u čudu gledali i šutjeli, jednostavno nisu znali što bi nam rekli, a nas dvije, mi smo se samo smijale - zaključuju sestre.