'Majko, spasila si me što si me istuširala, sad mogu stati na noge'. Pomogla sam mu da se obuče, potom mi je rekao: 'Majko u jednom džepu jakne mi je zdravstvena knjižica, u drugoj maramice. Sad idem - posljednje su riječi mog Gabrijela, zagrlio me i otišao s ocem na hitnu. To su zadnje riječi koje mi je rekao, neutješno nam, grcajući u suzama, govori Ivana Bebić, majka dječaka Gabrijela iz Metkovića koji je preminuo prije točno četiri godine, 11. prosinca 2018. u 10. godini života.
U povodu godišnjice smrti svog sina, za 24sata se prisjetila posljednjih dana i trenutaka sa svojim prvorođenim, u nadi da će napokon dočekati pravdu koju priželjkuje - a to je da napokon odgovaraju krivci koji su doveli do toga da više ne može zagrliti i poljubiti svog Gabrijela.
Iako joj proživljavanje tih dana i sati prije njegove smrti nezamislivo teško pada, odlučila je progovoriti, nadajući se kako pravosuđe više neće odugovlačiti i da će sudski proces napokon započeti.
Posljednji se put Gabrijel dobro osjećao na dan Svetog Nikole, 6. prosinca 2018. godine.
- Moja Gabrijela je imala priredbu, glumila je anđela, a moj se Gabrijel tad posljednji put slikao s njom, svojom omiljenom sestrom za koju je uvijek samo želio da ozdravi jer boluje od reumatoidnog artritisa. I s mlađim bratom Mihaelom. Gabrijel je htio da se slikaju kraj križa, kraj Isusa. To mu je bila želja. Nismo mogli ni zamisliti da će mu to biti posljednja fotografija sa sestrom i bratom - govori nam Ivana.
- Bio je četvrtak, tog su se dana još igrali, ovi manji su kašljali pa sam ih drugog dana, u petak, svo troje odvela kod doktorice. Rekla mi je da su dobro, da je sve ok. U subotu ujutro je Gabrijelu bilo lošije, povraćao je sve što bih mu dala. U nedjelju ujutro sam ga poslala s tatom na hitnu, a ja sam ostala čuvati manju djecu. Ubrzo se vratio s ocem doma, rekli su mi da su na hitnoj rekli da je to normalna viroza, da mama doma ima sve što treba da mu daje i da je to to. A ja sam vidjela da sve što mu dajem, da od toga nema ništa, bilo mu je sve gore i gore. Samo je ležao, no nikad nije htio kukati jer je vidio koliko mu se sestra muči. Kako moja Gabrijela ima reumatoidni artritis, znao mi je reći: 'Majko, kako ona može više izdržati te injekcije, kako je to ne boli, ja to nikad ne bi mogao tako izdržati'. To mi je znao govoriti, no on se kad mu je bilo loše ništa nije žalio, nije htio upravo radi nje - priča nam Ivana.
Posljednji trenuci koje je Gabrijel proveo u svom domu bili su mu izuzetno teški, trpio je velike bolove.
- Primijetila sam da otežano diše, klonuo je, ja bi ga okrenula, a on je samo tad rekao - boli me majko. Potom sam suprugu Miši rekla: 'Odvedi ga ponovno na hitnu'. No prije su se praktički vratili nego što su proveli vrijeme na Hitnoj. Tu noć bili su tek koju minutu u ordinaciji. Jezik mu je bio bijel, imao je prst naslaga na jeziku i oni su mi ga vratili s hitne u tom stanju. Kakav to čovjek moraš biti da mi tako teško bolesno dijete vraćaš doma. Kako ta liječnica koja ga je primila uopće pregledava ljude. Suprug je bio s Gabrijelom kod nje u ordinaciji, rekao joj je sve što mu je i da teško diše na što mu je ona, kako mi je ispričao, rekla: 'Dobro ja ću to pregledati'. Moj dječak je tu noć došao kući i rekao mi: 'Majko, bez veze nas šalješ, sve je u redu'. Tu noć je ležao na lijevoj strani, na kuku, ja sam mu skuhala juhu u 2.30 h u noći, da bar malo dođe sebi. Samo bi gutao, nije čak ni govorio može li ili ne može. Ništa nije spavao, cijelu noć nije oka sklopio, tek je pred jutro uspio malo odspavati. U ponedjeljak ujutro bio je nikakav, digla sam ga iz kreveta i odvela pod tuš, a on mi je rekao: 'Majko, spasila si me što si me istuširala, sad mogu stati na noge'. Pomogla sam mu da se obuče, potom mi je rekao: 'Majko u jednom džepu jakne mi je zdravstvena knjižica, u drugoj maramice. Sad idem'. I otišao je kroz vrata i nikad se više nije vratio - kroz suze nam priča Gabrijelova majka.
Nakon toga je uslijedio još jedan šok. Zvao ju je suprug i rekao joj da su mu u Domu zdravlja rekli da ne mogu primiti Gabrijela i da ga odvede opet na Hitnu. Istu onu s koje su ga u nedjelju već dva puta vratili kući.
- Mužu sam rekla, radi što hoćeš, dijete mi nemoj vraćati bez da mu pruže pomoć. Nakon toga me zvao kad je izašao s Hitne i rekao kako su mu na Hitnoj rekli da moj Gabrijel nije hitan slučaj i da odemo u drugu pedijatrijsku ordinaciju. Potom je našao ordinaciju koja ga je htjela primiti. Mišo me zvao i rekao mi: 'Evo,našao sam doktoricu koja će ga pregledati'. Bila je to ambulanta doktorice Ksenije Kaleb. Ona je jedina koja ga je primila. Nakon toga ga nisam zvala jer sam mislila da je sve ok. No kasnije me Mišo zvao i rekao da spremim Gabrijelu odjeću i da će ga helikopterom hitno prebaciti u KBC Split. To mi je bio potpuni šok, toliki da ne znam dalje što se događalo - kaže Ivana.
Potom ju je suprug ponovno zvao na putu iz Splita prema Metkoviću.
- Zvao me nakon što je Gabrijela ostavio u splitskoj bolnici jer tamo nije mogao biti s njim. Rekao je da mu je doktor rekao da se nada da će biti ok te da on ide doma jer ne može biti s njim i da će doktor zvati. Došao je doma s rođakom i tad mi je zazvonio telefon. Nepoznat broj. Javila sam se, a s druge strane slušalice sam čula: 'Ovdje doktor, Gabrijelovo stanje se pogoršalo, možete li doći'. Rekla sam mu da mi se taman vratio muž i da krećemo prema Splitu. Zvala sam strinu da mi pričuva djecu i kum nas je odveo u Split. Mišo nije mogao voziti u tom stanju. Kad smo došli u splitsku bolnicu i kad sam vidjela svog dječaka kroz staklo kako nepomično leži oblio me znoj. Kaže mi sestra uđite za mnom. Doktor mi je tad rekao da mu se stanje pluća naglo pogoršalo i a su pluća u katastrofalnom stanju. Ušla sam u sobu i kad sam ga vidjela kako izgleda, srce mi se slomilo. Tri dana prije toga je bio zdrav, igrao se, a tad je na bolničkoj postelji ležao potpuno hladan. Bio je uspavan. Ja sam ga primila za ruku i ljubila. Rekla sam mu: 'Majka se na tebe neće ljutiti ako ne možeš izdržati'. Ne znam je li me mogao čuti - kaže nam neutješna majka.
Pošto je bio na jedinici intenzivne njega, nije mogla ostati s njim i otišli su kući, a liječnik im je, kaže, rekao da ga uvijek mogu nazvati.
- Cijelu noć sam ga zvala i stalno mi je ponavljao da mu je stanje nepromjenjivo. Ujutro više nisam mogla zvati, kažem mužu zovi. Kad je Mišo zvao oko 6 sati onda su reanimirali mog Gabrijela, to sam kasnije doznala. Čula sam zvukove, dakle mi smo ga zvali točno u doba kad su ga reanimirali. Sestra je tad rekla da ne mogu pričati. Onda su nas zvali u 8.05 i rekli nam da je umro, da više nije mogao izdržati i da su ga izgubili. Potpuno sam se slomila, ovo je takva bol i patnja koju prolazimo - u suzama nam priča Ivana.
Prisjeća se kako je Gabrijel s njima par dana prije smrti zapalio drugu adventsku svijeću.
- Rekla sam mu Gabrijele, ajmo za stol zapaliti drugu adventsku svijeću. On je rekao: 'Majko ne mogu teško mi je, ali polako ću za stol'. Jedva je došao i to je njegova zadnja adventska svijeća koju je zapalio. Moj drugi sin Mihael, moj Miki je neki dan zapalio prvu adventsku svijeću i rekao: 'Drugu ćemo zapaliti Gabrijelu na grobu da budemo bliže njemu'. Nećemo više nijednu paliti kad njega nema, ići ćemo na groblje, muka mi je bilo. Ogromna je bol koju prolazimo. Evo neki dan je Mihael došao iz škole i rekao da im je zadaća postaviti pitanje Svetom Nikoli. Raspala sam se kad sam išla pregledati njegov domaći rad. Napisao je: 'Ja želim pitati Svetog Nikolu može li mi jednu noć dovesti brata u san da ga zagrlim. Svetom Nikoli bi darovao kuglice od čokolade koje pravim ja'. A moj Gabrijel za života je imao samo jednu želju, a to je bilo da njegova sestra Gabrijela ozdravi - kaže nam majka, koja je s djecom svaki drugi dan na grobu svog sina ne bi li mu bili bar malo bliže.
Za kraj podsjetimo kako je optužnica protiv tri liječnice i jedne medicinske sestre koje DORH sumnjiči da su skrivile smrt dječaka Gabrijela Bebića u prosincu 2018. potvrđena 11. svibnja 2022. To je godinu i tri mjeseca nakon podizanja optužnice. Naime, Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću je 11. veljače 2021. nakon provedene istrage podiglo optužnicu protiv četiri hrvatske državljanke (1988., 1989., 1984. i 1972.) zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem. Optužnica je potvrđena tek u svibnju 2022. godine. A dosad nije održano niti jedno ročište. Sudski proces prebačen je u Dubrovnik jer su se svi suci iz Metkovića izuzeli. Sud u Dubrovniku nam već gotovo mjesec dana ne odgovara na upit kad će suđenje krenuti.