Dino Simić, Tihomir Lončar, Damir Kurtovac, Karlo Fituš samo su neki od ljudi nestalih u Domovinskom ratu za kojima više nema tko tragati. U posljednjih 30 godina roditelji i krvni srodnici su im preminuli, a među nestalima ima i onih koji nisu imali braće ni sestara i nikada se nisu ženili.

POGLEDAJTE VIDEO

- Taj problem otkrili smo kroz Vukovarske majke, nakon što je preminula njihova prva predsjednica Ana Fituš. Ona je tragala za sinom Karlom, odvedenim iz vukovarske bolnice nakon pada grada 1991. godine. Suprug joj je stradao prije sinova nestanka. Ana je na sve moguće načine pokušavala doći do istine o sinu i ta bol ju je dovela do teškog emotivnog stanja. Još u vrijeme kada je Vukovar bio pod srpskom okupacijom znali su je pronaći na putu prema Vukovaru, kamo se uputila da bi tražila svog sina. Vratili bi je nazad. Ostatak svog života posvetila je potrazi za sinom. To je bilo jedino što je radila, o čemu je razmišljala i za što je živjela. Od jutarnjeg buđenja do odlaska na spavanje. Ne znam ni koliko je uopće spavala u tom vremenu potrage i agonije. Potreba da ga pronađe i strah da ga neće pronaći strašno su se odrazile na njezino zdravlje - prisjetila se Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruge zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja. Iako ima još jednog sina, on živi u inozemstvu i nedostupan je hrvatskim institucijama.

Posebno je teška priča Damira Kutrovca, rođenog 1959. godine u Zagrebu, a nestalog u Vukovaru. Ljiljana Alvir strahuje da se Damir nikada neće moći identificirati.

- Damir je odrastao u Vukovaru u obitelji koja ga je usvojila. Podaci o njegovim biološkim roditeljima ili mogućim krvnim srodnicima su nepoznati. Damir je živio i radio u Vukovaru, a nedugo pred rat se i oženio. Kada su krenuli napadi na Vukovar priključio se obrani i zajedno sa ostalim braniteljima dao doprinos obrani Vukovara i Domovine. Pri slomu obrane priključio se grupi branitelja koja odlazi u proboj prema Vinkovcima - prisjetila se Alvir. Zadnji put je viđen u blizini Marinaca u trenutku kada je grupa opkoljena i prisiljena na predaju. Neprijateljska vojska je pucala po grupi. Neki od branitelja su tom prilikom ranjeni i završili u logorima, neki ubijeni i kasnije pronađeni.

- Damir je među onima za koje se ne zna što se točno dogodilo, koji se još uvijek nalaze na listi nestalih osoba. Nažalost, Damir spada u one nestale hrvatske branitelje za koje postoje male šanse da će biti identificirani. Kako nije imao djece, a ni poznatih srodnika, nije moguće utvrditi njegov identitet. Iako je malo vjerojatno, možda su njegovi posmrtni ostaci pohranjeni u zajedničkoj grobnici na Mirogoju pod oznakom N.N.. I zato, zbog njega i svih onih čije kosti traže mir, sjećamo se i palimo svijeće. Naši nestali nikada neće biti zaboravljeni, da će većina biti pronađena i da postoje pravni okviri koji osiguravaju takvo nešto- objasnila je Alvir i istaknula da nestali za kojima nema tko tragati nisu zaboravljeni ni napušteni.

-Država se zakonski obvezala da će nastaviti potragu, a tu je i udruga. Ako neka majka i nije članica, to ne znači da se mi ne zalažemo da se pronađe i njezin sin. Nisu i ne smiju biti zaboravljeni-odlučna je Alvir.