Predsjednica države i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH nalazila se jučer u Salzburgu kad je komentirala požare u Dalmaciji i rekla da je vojska na teren mogla izaći ranije. Iako je u svojoj izjavi priznala da hrvatski vojnici nisu obučeni ni opremljeni za gašenje požara poput vatrogasaca, ona bi ih slala na teren.
Očekivano, ministar obrane Damir Krstičević sve je to doživio kao kritiku na svoj račun, premda je on - za razliku od predsjednice države - bio čitavo vrijeme na terenu i osobno sudjelovao u gašenju požara. Zato je, revoltiran, objavio da podnosi neopozivu ostavku!
Krstičević je bio na terenu
Najprije je, doduše, rekao da stavlja svoj mandat na raspolaganje, a potom - novinarima koji su ga zvali za komentar - objavio neopozivu ostavku dodavši: “Zna se kako sustav funkcionira. Zahtjev za angažman vojske daje glavni vatrogasni zapovjednik. Tek na njegov zahtjev angažira se vojska. Ja do ovog trenutka nisam primio nikakav zahtjev. Ali zato sam zajedno s načelnikom Glavnog stožera stavio sto vojnika u pripravnost i u trenutku kad je bilo najpotrebnije, mi smo ih angažirali. Predsjednica je vrhovna zapovjednica i ona je mogla zatražiti angažiranje vojske u svakom trenutku. Vojnici su ‘izginuli’ spašavajući što se spasiti dalo, ali ako nešto nije bilo dobro, neka me smijene”.
Predsjednica države, očito, nije očekivala takvu reakciju ministra pa je brže-bolje odbacila odgovornost ministra obrane i potpredsjednika Vlade Damira Krstičevića rekavši da “ne prihvaća njegovu ponudu ostavke” dodavši kako je on odličan ministar, da jako dobro radi svoj posao i da ne snosi odgovornost za to što se dogodilo. Isto nije prihvatio ni premijer Andrej Plenković koji je na presici pohvalio Krstičevićev rad.
Zašto je, onda, predsjednica izašla s tako teškom kritikom na račun ljudi koji upravljaju krizom u Dalmaciji?
Upućeni kažu da njezina meta nije bio Krstičević, nego Dragan Lozančić, bivši ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), a danas ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS). Lozančić je dugo trn u oku šefice države, smjenjivala ga je s mjesta šefa SOA-e i bez suglasnosti, odnosno supotpisa tadašnjeg premijera Oreškovića.
Svođenje starih računa
Lozančića je Plenković de facto vratio u vrh državnog sigurnosnog sustava rehabilitiravši ga imenovanjem u Upravi za zaštitu i spašavanje.
Lozančić je sad, uz Krstičevića, također bio čitavo vrijeme u Splitu te upravljao akcijama spašavanja ljudi i imovine, tako da nije jasno ni zašto bi on trebao biti prozivan, ako nije riječ o svođenju starih računa.
Jasno je i da se na ovoj krizi zrcali sukob predsjednice i premijera, koji dugo tinja, a u kojem je i odnos prema Lozančiću, odnosno Krstičeviću već dugo jedan od brojnih kamena spoticanja.