Podjednako moćna kao i njezin suprug bizantski car Justinijan I. Veliki, carica Teodora stajala je iza svih odluka svog supruga i bila mu najbliža savjetnica. Za vrijeme njegove vladavine obnovljena je stara slava Bizanta i vraćen velik dio teritorija bivšeg Zapadnog rimskog carstva. Osim što je bio poznat po mnogim vojnim pobjedama Justinijan je uveo važne zakonske reforme i izgradio jednu od najpoznatijih građevima na svijetu - Aju Sofiju. Za mnoge njegove poteze bila je zaslužna upravo Teodora, lijepa, promoćurna i lukava.

Od samog početka njegove vladavine desetak godina mlađa Teodora bila je uz njega. Justinijan ju je navodno primjetio dok je tkala vunu u carskoj palači. Tada je još bio nasljednik prijestolja, a kako je Teodora bila skromnog podrijetla - otac joj je bio cirkuski krotitelj životinja, a majka glumica i plesačica - nije bilo dopušteno da se vjenčaju. No, on je pod svaku cijenu htio oženiti Teodoru jer se iskreno zaljubio u nju. No nakon smrti carice Eufemije koja je bila najveći protivnik tog braka, jer po zakonu nije bilo dopušteno da se plemstvo mješa sa nižim staležima, on je promjenio zakon i oženio voljenu Teodoru čijim čarima od prvog trenutka nije mogao odoljeti.

Foto: wikipedia
Teodora je u mladosti, sve  do dolaska na carski dvor, radila kao dobro plaćena i skupa prostitutka. Zahvaljujući svojoj ljepoti, a imala je i velik seksualni apetit i strašnu želju da ugodi muškarcima, njezina popularnost bila ogromna. Zavodila je sve koji bi joj pali pod ruku. U tom periodu svog života dobija sina i kćer, ima nekoliko prekinutih trudnoća i jedan neuspjeli brak. Preokret u njenom životu nastaje kada upozna plesačicu Makedoniju u Siriji, koja je radila za bizantsku tajnu policiju. Makedonija vrbuje Teodoru i zajedno putuju za Carigrad, gdje se Teodora prestaje baviti najstarijim zanatom i dolazi do carske palače gdje upoznaje Justinijana.

Suvladarica svog muža

Smatra se da je bila najutjecajnija i najmoćnija žena u povijesti Rimskog Carstva. Sa svojim carskim suprugom živjela je u velikoj slozi i prijateljstvu, što je za tadašnje pojmove bilo vrlo čudno. Justinijan je cijenio njezin savjet i tretirao ju je kao svog suvladara, a ona je imala veliku zaslugu za rast popularnosti svoga supruga kad je došao na vlast. Došla je iz naroda pa je dobro poznavala njihov način života i razmišljanja. Pomogla je suprugu riješiti vjerska pitanja koja su tad mučila bizantsko društvo tako da nije bilo neobično da su je njezina inteligencija i zdravo rasuđivanje doveli do toga da Justinijan uskoro nije donosio nikakvu odredbu, a da Teodora prije toga nije dala svoj pristanak. 

Sposobna, uporna i pametna neumorno je radila na pravima žena. Zabranila je prisilnu prostituciju, proširila mogućnost razvoda, majkama je dala veće ovlasti nad djecom, zabranila je ubijanje preljubnica, a za silovanje je uvela smrtnu kaznu,  žene su dobile pravo da posjeduju i nasljeđuju imovinu...

Nije zaboravila stare prijatelje i obitelj

Dolaskom na vlast nije zaboravila svoje stare prijatelje. Sestru Komito bogato je udala za vojskovođu Sita, a staru prijateljicu Antoninu za Belizira, budućeg osvajača Vandalske kraljevine. Svoju vanbračnu kći udala je za jednog od pripadnika obitelji nekadašnjeg cara Anastasija I. Na dvor je sa sobom dovela i svoje tri prijateljice, nekadašnje glumice. Među Teodorinim vjernim suradnicima bio je i enuh Narzes, kojeg je postavila za nadzornika carske ložnice.

Hrabra i odlučna

Najslavniji trenutak njene vladavine zbio se tijekom Ustanka Nika. Naoružani pobunjenici proglasili su novog cara, a Justinijan i njegove pristalice spremali su se za bijeg.  Međutim, tokom zasjedanja carskog savjeta, Teodora je čim su muškarci zašutjeli održala govor na kojem je žustro zauzela stav da je bolje umrijeti kao car nego živjeti u izgnanstvu.

Poslije njezinih riječi vojskovođe su razradile plan obračuna s pobunjenicima, a njena hrabrost je potraknula Justinijana da ostane u prijestolnici. Sljedećeg dana malobrojna, ali odlučna carska vojska surovo se obračunala s pobunjenicima pri čemu je nastradalo više od 30 tisuća pobunjenika.

Bolje joj se bilo ne zamjeriti

Teodora je bila strašna protivnica. Jako osvetoljubljiva. Svatko koga je ona smatrala neprijateljem, mogao je očekivati najstrašniju kaznu. Neumoljivo i surovo okomila bi se na sve one koji nisu ukazivali dužno poštovanje njoj kao carici. Nije opraštala nikome, a pogotovo ne onima koji su se usudili podsjetiti je na njezinu prošlost ili ako bi im slučajno palo na pamet ispričati vic na njezin račun.

Žena velike ljepote

U Istoriji Justinijanovih ratova Prokopije opisuje Teodoru kao ženu velike ljepote. Piše da je ljepotu održavala dugim snom i toplim kupkama dok je njezin suprug vodio prilično asketski način života. Teodorin portret u crkvi San Vitale u Raveni prikazuje je kao sitnu ženu blijedog tena i velikih očiju.

Umrla od raka

Carica Teodora je umrla 548. godine, najvjerojatnije od raka. Imala je oko 40 godina. Sahranjena je u grobnici koju je za njih dvoje podigao njen Justinijan u blizini crkve Svetih apostola u Carigradu.

Njezina posljednja želja bila je da joj tijelo okupaju u ružinom ulju i poškrope ga skupocjenim mirisima. To je i inače radila svakog dana više puta. Također, ispunila joj se želja da umre u punoj ljepoti.