Student Milan Bandić diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, na smjeru općenarodna obrana i društvena samozaštita 1981. godine. Potom je odslužio vojni rok i zaposlio se u tvornici Ledo. Najprije je radio u hladnjači na minus 25 stupnjeva, a potom u kancelariji.
'Milana sam upoznao kao svog studenta“ kaže Zdravko Tomac. Bio sam mu profesor na Fakultetu političkih znanosti. Bio je osrednji student. Nije na ispit dolazio nepripremljen, vidjelo se da je pročitao literaturu, ali se isto tako vidjelo da je paralelno s čitanjem knjige radio još pet stvari. Kolege su ga na fakultetu zvale 'leteći'. Bio je pun energije, snova i ambicija. Fakultet je završio sa solidnim znanjem, bio je od onih studenata kod kojih se vidjelo da je zarađivao dok je i studirao.“
Nakon završetka fakulteta zaposlio se kao politički radnik u općinskom komitetu na Pešćenici.
Bandić je i tih ranih godina bio snalažljiv i naučen na rad pa je uz studiranje radio razne poslove, od istovarivanja šećera i ugljena do ožbukavanja fasada.
Ožbukao je pola Ulice Mikulići na Črnomercu
'S prijateljima sam ožbukao pola Ulice Mikulići u Črnomercu i dobro zaradio', napisao je Bandić u biografiji. Kolege koji su bili njegova generacija na fakultetu sjećaju se da je Bandić volio šalu, društvo i pjesmu, baš kao i danas.
Bandić je u javnosti poznat po tome da ne pije otkad je uhvaćen u vožnji u pijanom stanju (1,6 promila). Čak se i njegov dugogodišnji prijatelj, vlasnik restorana Kiwi u Grudama kune da kad god bi došao pio bi uglavnom vodu, možda tek na nagovor koji slabiji gemišt. Inače u Kiwiju se svake godine za vrijeme hodočašća u Međugorje jede i pije na Bandićev račun. Gradonačelnik nakon povratka iz Međugorja svoje goste tamo počasti ručkom, a kod sebe kući kobasicama, rakijom i vinom.
U svom je kraju poznat kao odličan kuhar. Kao dijete je naučio uz babu odlično kuhati, danas mu je malo koja žena ravna u spremanju peke, variva, teletine s krumpirom, graha i gulaša.
Iako u javnosti njeguje imidž antialkoholičara, Bandić je zapravo pravi sladokusac kad je u pitanju alkohol. Gradonačelnik iznad svega voli ekskluzivnu talijansku rakiju grappa Berta. Radi se o staroj stoljetnoj obiteljskoj tvornici rakije, vrlo priznatoj u svijetu.
Berta rakije spadaju među najekskluzivnije proizvode na tržištu rakija, i dobitnici su mnogih međunarodnih nagrada. Boca stoji preko 150 eura pa na više, ovisno o modelu, sastavu i godištu. Koliko gradonačelnik voli Bertu dokazuje i činjenica da svi njegovi prijatelji koji idu u Italiju ne propuštaju priliku da mu kupe rakiju. Među njima je direktor HNS-a Damir Vrbanović. Svom prijatelju Bandiću dva mjeseca prije nego je pritvoren poklonio je dvije boce.
Bandić je inače čest gost na nogometnim utakmicama i u loži voli zagrijati nepce. Na utakmici Hrvatska - Srbija Bandić je pio Martell XO Supreme, čija se cijena boce kreće oko tristo do petsto eura. Bandić je konobaru - kad je shvatio što mu ulijeva - kazao 'budite lake ruke'.
Uvijek mu žene biraju odjeću i kupuje naveliko
Iako je u mnogim stvarima control freak, u jednoj definitivno nije. To je odjeća. Bandić odijela kupuje masovno, uglavnom se uzdajući u ženski ukus. Uvijek je s njim pri odabiru neka žena koja mu svojim savjetom kaže treba li to kupiti ili ne. Za Bandića se ne zna da je sklon putovanjima jer uglavnom je non stop prisutan u Zagrebu, no posljednjih godina bio je čest gost u Beču i Rimu gdje je uglavnom kupovao i odjeću.
Subota mu je inače najdosadniji dan, kažu njegovi prijatelji. Ako nema nikakvu protokolarnu obavezu, onda nakon trčanja popije kavu i krene u grad. Obavezno ide na plac, spušta se na Trg bana Jelačića, pri tom nazove hrpu ljudi da mu prave društvo. Većina ih, kad šef zove, ostave svoje obiteljske obaveze i krenu k njemu u grad.
Tko je, uistinu, Milan Bandić? Kako je uspio u politici, da bi danas bio na prekretnici života? U knjizi "Ja, Milan" koja je u prodaji na svim kioscima u Hrvatskoj po cijeni od 29,90 kuna, možete naći sve što ste oduvijek željeli znati o zagrebačkom gradonačelniku, ali niste imali koga pitati...