Ivo Sanader odlazi iz politike jer je, tvrdi, svoju dionicu završio. A mi smo ostali bez premijera usred najveće krize i neizvjesnosti od završetka Domovinskog rata. Ljudi svakodnevno ostaju bez posla, BDP pada u provaliju, više ni od turizma ne očekujemo spas nego samo ublažavanje još većih problema. Državna blagajna se presporo puni, tisućama radnika će skratiti radni tjedan i vjerojatno skresati plaće. Nitko ne želi predviđati kakva nas jesen očekuje. Jedino je sigurno da neće biti lagodna.
I u takvom crnilu premijer tvrdi da odlazi jer je vrijeme za nove ljude. I to kaže Sanader kojeg niti jedna afera prošlih pet i pol godina, koliko je na vlasti, nije razuvjerila da nešto ne radi kako bi trebalo. Uvijek je bio siguran da je u pravu. Zbog toga gotovo nitko ne vjeruje da je otkrio pravi razlog ostavke. Sve to otvara prostor nagađanjima i teorijama zavjere. A to unosi još veću nestabilnost. Zbog toga, ali još više zbog više od četiri milijuna Hrvata, Sanader je morao reći pravi razlog ostavke.
Bez obzira na to je li riječ o pritiscima na njega iz EU, raskolu u HDZ-u, ucjenama, zdravlju ili nečem desetom.
Sanader je želio da ga Hrvatska upamti kao čovjeka koji ju je uveo u EU. Ovako bi ga mogli zapamtiti kao premijera koji je državu napustio bez pozdrava...