Od spomena njegovog imena svi su drhtali. Nikolaj Ježov, sićušni tvornički radnik, postao je u SSSR-u glavna faca za vrijeme velikih čistki. Bio je Staljinov slijepi poslušnik koji je u samo dvije godine koliko je bio na čelu tajne policije NKVD-a pogubio skoro 700 tisuća ljudi, a uhitio i poslao u zatočeništvo još toliko. U obavljanju svog posla pokazivao je toliku okrutnost i bezobzirnost da se taj period sovjetske povijesti po njemu naziva "ježovščina".
Unatoč tome što je bio potpuno odan Staljinu do 1938. kada je smijenjen nakon pune dvije godine strahovlade koju je svakodnevno provodio sovjetski lider ga je smijenio. Zaključio je da maleni sadist donosi više štete nego koristi. Smijenio ga je, protjerao iz javnog života te ga uskoro osudio za izdaju i pogubio. Nakon toga dao je da se njegov lik i djelo uklone iz svih javnih spisa i fotografija odnosno iz sjećanja sovjetskog naroda
'Možda sam mali rastom, ali su mi ruke čelične'
Nikolaj Ježov, rođen na današnji dan 1895. godine u siromašnoj radničkoj obitelji. Rano je ostao siroče, a u boljševičku partiju stupio je 1917. godine. Završio je tek tri razreda osnovne škole, no unatoč manjku formalnog obrazovanja opsesivno se samoobrazovao zbog čega su mu prijatelji dali nadimak 'Kolja knjigoljubac'. U Prvom svjetskom ratu je ranjen i odlikovan.
Ježov je raspolagao snažnom voljom i čvrstinom te je imao dosta izražene organizacijske sposobnosti. Osim toga imao je i izvrsno pamćenje. Volio je poeziju, svirao gitaru, odlično pjevao i plesao. No, često je unatoč toga što je bio oženjen i to dva puta, upuštao u orgije sa prostitutkama, a cijeli život je održavao i homoseksualne odnose. O tim odnosima je nakon pada sa vlasti dao izjavu. Bila je to jedina točka optužnice koju je priznao.
Bio je iskompleksiran zbog svoje visine od svega 151 centimetar. U školi su mu se rugali da je patuljak.
- Možda sam mali rastom, ali su mi ruke jake. To su staljinske (čelične) ruke - govorio je.
Prvi susret njega i Staljina zbio se najvjerojatnije za vrijeme putovanja u Sibir i od tada je Ježov postao njegov najodaniji podanik.
Nepopustljivi boljševik koji stalno radi
Glavni šef NKVD-a bio je od rujna 1936. do studenog 1938. i u tom kratkom vremenu uhitio je i osudio skoro milijun i pol ljudi od kojih je poslao u smrt više od 680 tisuća. U to vrijeme ljetovao je sa Staljinom i imao njegovo apsolutno povjerenje. 'Pravda' ga je hvalila i pozdravljala kao „nepopustljivog boljševika koji ne ustaje od stola i danonoćno otkriva i kida niti fašističke zavjere“. Gradovi i stadioni nazivano su po njemu. Bio je to vrhunac njegove moći i uspona.
Uhićen je 1939. kako je službeno navedeno zbog 'rukovođenja zavjereničkim organizacijama u vojnim i organima NKVD, bavljenja špijunažom, planiranju terorističkih djela protiv rukovodstva SSSR-a i priprema oružanog ustanka protiv sovjetske vlasti“. Nakon njegovog pada smijenjeni je 101 visoki komesar NKVD-a. Nakon što su mu pretresli stan pronašli su enormne količine votke, kontrarevolucionarne knjige, pištolje ali i Staljinove policijske dosjee prije 1917. godine
Na saslušanju Ježov je kao svoju jedinu grešku priznao da „nije dovoljno očistio organe sigurnosti od narodnih neprijatelja“. I tada je poručio da će umrijeti sa Staljinovim imenom na usnama.
'Izbrisati ga iz sjećanja..'
Njegovo pogubljenje držano je u strogoj tajnosti, a tijelo mu je odmah kremirano.
U strahu da bi njegovo im moglo da živjeti i poslije njegove smrti Staljin je naredio kampanju "damnatio memoriae" - protjerivanja iz sjećanja.
Nakon toga, njegovo ime uklonjeno je iz svih službenih dokumenata i više nikada nije spominjano. Ježov, lojalni Staljinist tako je nakon pogubljenja 1940. godine, doslovce izbrisan i sa fotografija kako bi se zameli tragovi o njegovom postojanju.
Njegova usvojena kći Natalija je desetljećima kasnije pokušala ishodovati rehabilitaciju za svog oca .Zahtjev je 1998. godine odbijen. Do tada je Nikolaj Ježov među povjesničarima već dobio nadimak „Nestali komesar“.