Stanovnici Zabiokovlja ovih dana ostaju bez dostave kruha. Dostavljaču se više ne isplati putovati radi njih 50. Starci se snalaze kako znaju i umiju, ali ne gube vedar duh. Mnogima pomažu i djeca...
Vidi originalni članak
U dvadeset i prvom stoljeću kada je mogućnost trgovine na dohvat ruke za sve, stanovnici u udaljenim zabiokovskim mjestima doslovno su ostali bez "korice kruha". Davnih su godina u njihovim selima zbog neprofitabilnosti zatvorene trgovine, a oni su i za najosnovnije potrepštine morali kilometrima voziti do najbliže trgovine koja se nalazi u udaljenim općinskim i gradskim središtima Zagvozdu, Imotskom, Makarskoj ili Vrgorcu. Sve ove godine pekari iz Imotskog su se trudili i kruh dovozili dva puta tjedno po selima za ono malo preostalog stanovništva.