Što se dogodilo otkako su se premijer i predsjednik države ponovno krenuli svađati, prepucavati i međusobno prijetiti opozivom?

Hrvatska ostaje bez lijekova, nakon što je već ostala bez cjepiva.

Nabavka i raspodjela cjepiva u Hrvatskoj doživjela je pravi debakl, i to upravo u trenutku kad bilježimo zabrinjavajući porast novozaraženih i umrlih, a sada najveće veledrogerije, poput Medike, obustavile su isporuku lijekova zdravstvenim ustanovama, a slično prijete i drugi dobavljači lijekova, i to zbog ukupnog duga od 6,5 milijardi kuna.

I svi ponavljaju isto.

Vlada ne odgovara na njihove zahtjeve, ministar Vili Beroš navodno se više ni ne javlja na telefon, tri mjeseca veledrogerije bezuspješno traže sastanak s nadležnim institucijama... Iz Medike poručuju da je dug narastao na dvije milijarde kuna, od milijardu kuna isporučenih lijekova plaćeno je jedva sto milijuna. Uskoro neće biti više lijekova za bolnice i ljekarne.

A to je vjerojatno nešto najgore što se može dogoditi u društvu, naročito onom pogođenom pandemijom, potresom, velikom smrtnošću.

Tko je ljepši

I to sve se događa u sjeni sukoba Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, gdje se dvojica najviših dužnosnika nabacuju uvredama i optužbama tko je više kršio zakon i slobodnije tumačio Ustav. Tko je ljepši i tko je bolji. Tko je jači i tko je glasniji.

Plenković govori o "talogu društvenih mreža" koji podržava Milanovića, ali ne spominje nataloženi dug prema dobavljačima lijekova u Hrvatskoj.

Kao što, uostalom, ne spominje ni nataloženu korupciju, nataloženi kriminal, nataloženi klijentelizam, nataloženi sukob interesa, nesposobnost, samovolju...

Dok premijer i predsjednik laju, hrvatska karavana putuje u propast.

Premijer se spremno odaziva na svaku prozivku Milanovića, reagira na svaku objavu medija, osvrće se na svaki šum s društvenih mreža. Ali ignorira vapaje, upozorenja, pa i prijetnje veledrogerija koje su objavile da obustavljaju isporuku lijekova svim bolnicama koje ne plate u zakonskom roku. 

Bahato ignoriranje

Ne dižu telefone, ne odazivaju se na pozive za sastancima, a sve u skladu s bahatim Plenkovićevim tonom od prošle krize s lijekovima prije nekoliko mjeseci, kad je s visine poručio veledrogerijama da "one ipak moraju raditi u Hrvatskoj".

Pa im onda Hrvatska ne mora platiti.

Milanović se, pak, nije sjetio spomenuti ovaj problem u svojim silnim Facebook statusima, možda zato što nije za to uspio smisliti niti jedan prigodan nadimak ili etiketu. Na tome se još radi. Niti je taj problem prikačio među one svoje uvjete za opozivom premijera Plenkovića. Udba i Superhik zvuče kao veća fora.

A Plenković je odvojio dovoljno vremena za svađu s predsjednikom oko nečega čega za što se više nitko ne sjeća ni kako je počelo. 

Klika i kloaka

Jer, bitna je zaštita klike i kloake. Bitno je pokazivanje mišića. Bitna je bitka za poluge moći i utjecaja, za prevlast u vlasti, za dominaciju i poziciju. Bitna je borba za svoje protiv onih drugih, dodvoravanje biračima i podilaženje gomili. Bitan je dojam važnosti i poruka kako oni spašavaju ovu državu, društvo, građane, institucije...

A istodobno građani nemaju cjepiva i bolnice neće imati lijekova.

Plenković ima vremena pohvaliti se kako je imao najbolji nastup na sastanku čelnika EU, ali nije imao vremena riješiti problem s nabavkom lijekova koji se vuče već godinama, ali ni cjepiva zbog čega hrvatski građani odlaze u Srbiju po svoju dozu cjepiva.

Premijer i predsjednik, kao i HDZ i njegovi partneri, kao i Milorad Pupovac i njegova stranka, postali su sami sebi svrhom. Javnost se mora zamarati njihovim svađama, ali oni se ne zamaraju našim problemima.

To ionako smatraju talogom.