Danica Gregurić (55) iz Mačkovca u Međimurju za minimalnu plaću radi već najmanje deset godina.
Zaposlena je 35 godina u čakovečkom d. d. Čateks, poduzeću za proizvodnju tkanine, umjetne kože, kućanskog rublja i proizvoda za šport i rekreaciju.
- Živim s majkom koja svojom mirovinom pripomaže u troškovima života. Po novom minimalac je 2760 kuna i doslovno mi traje 3 do 4 dana. Kada plaća stigne oko 15. u mjesecu, poplaćam sve režije i ako ostane kakva sitnica, pokušam rasporediti kroz mjesec. Imamo malo vrta, pa proizvodimo sami nešto hrane. Nemam auto i nikad si ga nisam mogla priuštiti i uopće mi ne nedostaje. Navikla sam na bicikl - kaže Danica. Iako mora paziti baš na svaku kunu koju potroši, kaže da je zadovoljna malim stvarima i da joj je srce puno, pogotovo otkako je postala baka. Svake godine ode na more na jedan dan autobusom.
- Lani sam bila u Crikvenici, prije smo išli u Njivice, Rijeku ili neko drugo mjesto koje je blizu. To me čini sretnom i zadovoljna sam. Drugo si nisam mogla priuštiti - kaže Danica.
Kada bi imala veću plaću i bolje financijske mogućnosti, Danica bi željela putovati. Njezin sada već odrastao sin radi u inozemstvu. Prije nekoliko godina ju je počastio putovanjem u Italiju, Španjolsku i Portugal. To joj se vrlo svidjelo. Kad bi imala dovoljno novaca utrošila bi ga na putovanje u Sjevernu Europu. No od minimalca ne može uštedjeti ni kune.