SDP-ov saborski zastupnik Ivan Račan se objavom na svom Facebook profilu osvrnuo na unutarstanačke izbore u zagrebačkom ogranku stranke. 

Račan se, između ostalog, pita, odakle Davor Bernardić, Gordan Maras i Mirando Mrsić financiraju svoje kampanje. Objasnio je kako je zagrebački SDP u izbore krenuo gotovo bez ikakvih pravila, a da je sam unutarstanački izborni sustav odgovornost SDP-a Hrvatske.

Na kraju je naglasio da je riječ samo o njegovom razmišljanju.

Objavu prenosimo u cijelosti:

Do rata dolazi kad jedna strana nešto želi više nego što želi mir. Ta definicija je podjednako primjenjiva na odnose među državama kao i na odnose unutar društava pa tako i unutarstranačke odnose. Ponekad je mir zaista neodrživ ili ga nije moguće sačuvati, ali mir je gotovo uvijek preduvjet razvoja. U SDP-u smo u Zagrebu u unutarstranačkim izborima izgubili mir i u tome nema nevinih, možda ima samo manje krivih. No krivnja je u pravilu hijerarhijska u skladu s ovlastima i odgovornostima. Unutarstranački izbori u Zagrebu su poprimili karakter međustranačkih izbora. Kandidati rade svoje stožere, okupljaju članove koji ih podržavaju po svim mjesnim organizacijama, a počeli su raditi i skupove na javnim mjestima. Novost je i uključivanje istaknutih stranačkih ljudi iz cijele Hrvatske u promociju kandidata u Zagrebu što završava medijskim licitiranjem i prebrojavanjem koliko dužnosnika ili ministara podržava kojeg kandidata. 

Temeljni problem je nepostojanje pravila. SDP Zagreba je otvorio izborni proces odredivši datume, a gotovo ništa drugo nije regulirao. Kad ne postoje pravila, onda vrijedi prirodni zakon jačeg. Ne boljeg, nego jačeg u primjeni svega, jer sve je dopušteno. SDP Zagreba je duboko podijeljena organizacija što je vodstvo izbjeglo evidentirati kao jedan od razloga za loš rezultat na lokalnim izborima, niti se probalo suočiti s razlozima tih podjela. Zakon jačeg prirodno ne ostavlja dovoljno prostora za pomirbu ili prevladavanje sukoba, već promovira beskrajan rat. SDP Zagreba je podijeljen u tabore koji uglavnom ne čuju ništa osim sebe i uglavnom pričaju sve najgore o onim drugima. Aktualno vodstvo čine Davor Bernardić kao predsjednik gradske organizacije te potpredsjednici Gordan Maras i Mirando Mrsić. Njih trojica su i glavni kandidati za novog predsjednika gradske organizacije. 

Svatko se ima pravo boriti za sebe, ali sva sredstva ne bi smjela biti dopuštena. Kandidati, neograničeni pravilima, organiziraju skupove podrške u komercijalnim prostorima bez da ikome polažu račune. Može se ćuti mantra „dobili smo taj prostor besplatno“, međutim netko je to što je besplatno donirao i moralo bi se znati tko. Nadalje kandidati koriste cijeli niz komercijalnih usluga kao što su pozivni centri, masovne sms poruke, grafičko oblikovanje, tisak materijala, zakup prostora koji nisu dobiveni besplatno i drugo, a pravila oko financiranja ne postoje. Tako novac u nepoznatim iznosima i iz nepoznatih izvora ulazi u unutarstranačke izbore kao podrška pojedinim kandidatima. Možda čak i veći problem od nereguliranja financija, a zasigurno drugačiji, je problem vjerodostojnosti političkog sadržaja. Gradska organizacija nije zakupila komercijalne usluge koje kandidati smatraju potrebnima u unutarstranačkim izborima pa ih pružila svima na jednako korištenje, a nije regulirala ni kako ih mogu sami kupovati. SDP Zagreba nije osigurao jednake prilike za sve kandidate.

Kandidati su u svoju promociju među već u tabore podijeljenim članstvom uključili i istaknute stranačke osobe iz cijele Hrvatske, a na tome se ne staje. Na skupove podrške počinju dolaziti i nestranačke osobe koje izražavaju svoje navijanje za pojedine kandidate. Uključivanje nestranačkih ljudi u rad, promociju i širenje društvenog ugleda SDP-a je neprocjenjiva vrijednost, a to je SDP Zagreba prilično zapostavio u prethodnom razdoblju. No uključivanje nestranačkih ljudi u unutarstranačke izbore je vrlo blizu samoponižavanja stranke. Kako pravila nema, to je dopušteno, ali tako ne bi trebalo biti. To je i dodatni pokazatelj, korištenje javnog sredstva iz parlamentarnih izbora, kako su ovi unutarstranački izbori u Zagrebu poprimili karakter međustranačkih izbora unutar jedne stranke. Članovi i članice SDP-a u Zagrebu se tako više ne dijele i ne grupiraju samo po podršci kandidatima za predsjednika, nego u tu podjelu ulaze i ugledne stranačke osobe iz cijele Hrvatske, a to počinju raditi i nestranačke osobe.

U međustranačkim izborima, bilo gradskim ili državnim, stranačka članstva se najčešće ne poznaju niti imaju puno doticaja jedna s drugima. Na kraju tih izbora sve stranke dobiju mandate proporcionalno svojim rezultatima. U unutarstranačkim izborima se članovi, koliko god bili podijeljeni u tabore ili grupacije, itekako dobro poznaju. Međustranački karakter unutarstranačkih izbora gotovo sve članove frontalno konfrontira jedne s drugima, a na kraju može pobijediti samo jedan odnosno izborni sustav omogućava gotovo bez iznimke pobjedu samo jedne grupacije. Zašto željeti mir kad se ratom može dobiti baš sve? 

Sam unutarstranački izborni sustav je odgovornost SDP-a Hrvatske. Taj sustav je prošao mnoge rasprave, ali do većih promjena nije došlo od kako je uveden pred četiri godine. Zagreb zbog svoje veličine ima specifičan status u Hrvatskoj, istovremeno je i grad i županija. Potrebno mu je posvetiti posebnu pažnju jer modeli koji djeluju u ostalim gradovima u Hrvatskoj ne moraju nužno biti i dobra rješenja za Zagreb. Uz to SDP Zagreba evidentno nije mogao, znao ili uspio regulirati pravila ovih unutarstranačkih izbora. Nalazimo se na samom početku kad kandidati tek skupljaju potpise podrške da službeno postanu kandidati i još uvijek ima vremena za promjene. Možda je rješenje zamrznuti izborni proces u Zagrebu i sve još jednom promisliti. 

SDP Zagreba je krenuo u unutarstranačke izbore gotovo bez ikakvih pravila. Već podijeljeno članstvo se dalje dijeli žestinom međustranačkih izbora. Svaki kandidat za predsjednika ima svoje kandidate za potpredsjednike i predsjedništvo. Kandidati za predsjednike Mjesnih organizacija se također dijele po tome tko je uz kojeg kandidata za predsjednika Gradske organizacije i organiziraju stožere podrške. Pišu se topla motivacijska pisma, zaklinje se na vjernost članstvu i poziva se na bolju stranku, a zapravo se oduzima mogućnost da takva postane. Uzalud je svako pozivanje na jedinstvo i zajedništvo kad se stvaraju podjele koje više neće biti moguće prevladati. Mir, pogotovo javan, možda više nije moguće osigurati u ovoj trci, ali pravila koja će promicati demokratski razvoj i čuvati stranku je još uvijek moguće donijeti. Ako se nastavi kako se krenulo, SDP Zagreba će iz unutarstranačkih izbora izaći u lošijem stanju nego je u te izbore ušao. Svi ćemo završiti poraženi, a samo pobjednici to neće odmah shvatiti.

Sve ovo je samo moje razmišljanje...