Suđenje bivšoj sisačko-moslavačkoj županici Marini Lovrić Merzel u četvrtak je nastavljeno saslušanjem knjigovodstveno-financijske vještakinje koja je trebala dopuniti svoj nalaz i mišljenje u odnosu na imovinske prilike Lovrić Merzel i njezina nećaka Dalibora Rožankovića na osnovu dokumentacije koja je naknadno priložena u spis i na okolnosti koje su naveli svjedoci.
Dijelom je to i učinila, no ne u odnosu na sve iskaze svjedoka, a zatražila je i dodatnu dokumentaciju.
Na temelju iskaza svjedoka koji su kazali da je Rožanković cijelo vrijeme svog rada kao vozač u Čazmatransu, a kasnije i u Čazmatrans prijevozu primao terenski dodatak dobila je razliku u iznosu od 38.400 kuna, odnosno toliko su njegovi prihodi bili viši nego je utvrdila ranijim vještačenjem. Kako iznos terenskog dodatka nije fiksno utvrđen, nego on ovisi o radnim satima provedenim na terenu, uzela je prosjek iz razdoblja za koje je imala podatke. On je mjesečno iznosio oko 1900 kuna te je i to trebalo pribrojiti osnovici Rožankovićeve plaće. Još je oko 8600 kuna mogao dobiti na temelju prigodnih nagrada, poput božićnice, dara za Uskrs ili regresa.
U korekciju nije uvrstila 50.000 kuna koje je Rožankoviću, prema izjavama svjedoka, dao njegov otac.
- Vještak stalno radi analize iskaza svjedoka umjesto da radi matematiku - negodovao je branitelj Lovrić Merzel Čedo Prodanović.
Što se tiče Lovrić Merzel vještakinja je rekla kako nije mogla sačiniti korekciju troškova korištenja privatnog automobila u službene svrhe jer joj Porezna uprava nije dostavila dokumentaciju vezano uz vlasništvo Audija 100, kojega je županica koristila.
- Svakako bi se moglo raditi o značajnijem iznosu - kazala je.
- Je li nekim zakonom ili uredbom propisano da privatno vozilo koje se koristi u službene svrhe mora biti u vlasništvu osobe koja ga koristi? - pitao je vještakinju Prodanović.
- Ne, ne postoji takav propis - odgovorila je vještakinja.
- Zbog čega Vam je onda važno tko je vlasnik vozila? - zanimalo je Prodanovića.
Bivšoj županici u prihode je ubrojila jubilarnu nagradu za deset godina rada u iznosu od 1500 kuna te prigodne nagrade koje su bile 6600 kuna. Još se treba korigirati i u odnosu na troškove za telekomunikacijske usluge.
Njezina obrana u spis je predala i račune troškova svadbe bivše županice u lovačkoj kući Brezovica u lipnju 2009. za koju Uskok tvrdi da je plaćena iz županijskog proračuna.
Rožankovićeva obrana zatražila je da se pribavi Pravilnik o radu te Kolektivni ugovor Sindikata vozača za razdoblje koje nije pokriveno dostavljenom dokumentacijom.
Uskokovom optužnicom su uz Lovrić Merzel, obuhvaćeni predsjednik Nadzornog odbora Cesta Sisak Silvijo Kobešćak, Bernard Popec koji je županiji navodno iznad cijene prodao zgradu za Hitnu pomoć, nećak bivše županice Dalibor Rožanković. Bivši čelnik Hrvatskih šuma Zvonko Rožić se, poput poduzetnika Željka Žužića, također nagodio s tužiteljstvom.
Bivšu županicu i njene suoptuženike Uskok tereti za niz malverzacija, od primanja mita i pranja novca do neosnovanog plaćanja savjetnika, preplaćivanja zgrade za Hitnu pomoć u Sisku i trošenja javnog novca na privatne zabave.
Bivšoj županici stavlja se na teret da je od poduzetnika Željka Žužića krajem kolovoza 2011. uzela 100.000 eura mita kako bi mu, bez obzira na druge zainteresirane kupce, osigurala stjecanje poslovnih udjela u tvrtki Ceste Sisak, koje je prethodno Županijska skupština odlučila prodati. Primanje mita pokušala je potom prikriti kupnjom i uređenjem stana u Zadru upisanog na njezina suoptuženog nećaka Dalibora Rožankovića, koji je znao da je novac stečen korupcijom. Žužić je priznao da je dao mito i s Uskokom se nagodio za uvjetnu kaznu.