Ako pitate Splićane, barove i restorane ne treba zatvarati, a i ako se već donose nekakve mjere koje se tiču ugostiteljskih objekata smatraju da im treba omogućiti barem rad na terasama. Sunčano vrijeme u Splitu tradicionalno izmami mnoge ljude vani na kavu, a tako je bilo i u srijedu ujutro. Stolovi na terasama, pa samim time i gosti, većinom su dovoljno razmaknuti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ugostitelji za lijepog dana mogu pristojno zaraditi, posebno ako imaju dobro locirane, osunčane ili grijane terase. Veći je problem rad u poslijepodnevnim satima, kada gosti ulaze unutra. Smatraju da bi se mjere, što se tiče rada ugostiteljskih objekata, trebaju donositi različito od županije do županije jer nije ista klima u Dalmaciji i na sjeveru zemlje, a nije ista ni epidemiološka slika.
Bolje da se ljudi pridržavaju mjera
- Ako će nam ostaviti da se radi samo na terasama, nama bi to odgovaralo. Na Rivi nitko od nas, osim možda par lokala, ni nema unutarnji prostor. Ali opet, moramo se prilagoditi onome što bude i sve je to ok. Ako se ipak donesu mjere da se sve zatvori, to će na nas dosta utjecati, već jest, i još će više. Ja se nadam da ćemo iz ovoga izaći pametniji. Ako mi nosimo maske kao zaposlenici i gosti bi se trebali odgovorno ponašati – kaže nam Ante Čagalj koji radi u kafiću na splitskoj Rivi.
- Terase ne treba zatvarati. Ljudi se moraju držati mjera. Ako nam kažu da trebamo držati distancu i maske, trebamo se toga držati. Ako je dobra disciplina možemo uspjeti, sve je na svijesti ljudi – kaže nam Splićanin Ferdinand Knežević.
Mnogi su razočarani radom Nacionalnog stožera, posebno ugostitelji, i odbijaju javno govoriti jer nemaju ništa lijepo za reći.
- Ma, bolje da ništa ne pričam. Jer ako počnem pričati bit će tu svega, a nije sve pristojno – kazao nam je konobar jednog kafića odbivši komentirati najavljene mjere o mogućem zatvaranju.
Slično razmišljaju i na sjeveru Hrvatske.
Caffeterija Blue Angels u Osijeku jedna je od većih ugostiteljskih lokala koji je nedavno dobio i pohvalu županijskog Stožera jer se u potpunosti pridržavaju mjera sigurnosti koje su do sada bile propisivane za ugostitelje. Radi se o velikom lokalu u kojemu je zagarantiran prostor od 4 kvadrata za svakog gosta u unutrašnjem dijelu, a imaju i veliku otvorenu terasu. Iako je lokal u obiteljskom vlasništvu vlasnice Kristine Perković i ne moraju plaćati najam, pad prometa od početka ove godine je osjetan i daljnji rad lokala izuzetno otežan.
"Ukoliko državni Stožer donese odluku o radu kafića samo na terasama nisam sigurna koliko bi nam to bilo isplativo, iako bismo to bez problema mogli provesti. Treba kupiti grijalice koje koštaju 1.500 kuna: potrebna je jedna za svaki stol, mi imamo 13 stolova. Ne znamo ni da li bi gosti uopće sjedili vani. Konobari bi se razbolili hodajući unutra van. Smatram da bi trebalo dozvoliti rad onim lokalima koji mogu poštivati potreban razmak između stolova i gostiju. Nisu ugostitelji ti koji šire zarazu. Treba reći i da u Osijeku postoje lokali koji uspješno izbjegnu svaki dolazak inspekcije, nekima su izrečena upozorenja uz obvezu da razmaknu stolove, ali nisu napravili ništa po tom pitanju niti su dobili kazne. Javna je tajna da postoje noćni provodi po privatnim zabavama, kako za stare tako i za mlade, i to su stvarni izvori zaraza a ne lokali", kaže vlasnica Kristina, te ističe kako bi zatvaranje lokala na par tjedana ugrozilo njenu firmu, ali i obitelj koja cijela živi od ugostiteljskog posla.
"Epidemija je otuđila ljude, svi su u depresiji, bezvoljni, nitko nikamo ne ide. Ova kava dnevno s prijateljicom jedini mi je oblik druženja i stvarno bi mi nedostajala kada bi Stožer opet zatvorio lokale. Smiješno je što se uopće i ide strogim mjerama prema lokalima koji su ionako izgubili većinu svog prometa i mislim da oni nisu problem u širenju Covida", smatra Tanja a nadopunjava ju Ružica:
"Ja sam prodajni predstavnik i radim po terenu. Uglavnom sklapam dogovore susretima na kavama. Zatvaranje lokala mi je smiješno jer ja osobno ne poznajem niti jednog vlasnika lokala ni konobara koji je zaražen Covidom. Čak ni u svojoj okolini nemam puno ljudi koji su zaraženi. Ne bojim se zaraze, ne kažem da ona ne postoji, držim se propisanih mjera, ali naprosto ne možemo prestati živjeti", kaže Ružica.
Građani su čini se ujedinjeni u tome da ne treba ništa zatvarati, već da se ljudi trebaju držati mjera.
- Ja ne bih ništa zatvorila. Kad vozim auto na cesti moram poštovati znakove da bi sve bilo dobro. Tako je i s ovim. A u nas se sve to izgubilo. Od onih gore do dole. Nadam se da mi neće zamjeriti, ali nemamo povjerenja i ni sami ne znamo što bi. Ljudi se malo pridržavaju mjera. Evo jutros, u jednom dijelu na trajekta, neću reći odakle je stigao, omladina se nije pridržavala mjera pa sam se maknula jer me bilo strah reći da stave masku. Takve ne bi trebali pustiti na trajekt. Sreća da imamo lipo vrijeme, a ja volim biti vani. Žao mi je zbog svega što se dešava, omladine mi je isto žao, ali moraju se držati mjera – kaže nam Dunja koja je upravo stigla trajektom u Split.
- Nema koristi od zatvaranja, meni je to suludo. Mogu se stvari organizirati da bude manje ljudi. Mjere će sigurno utjecati na ugostitelje, ali smatram da nitko neće propasti ako ne radi dva mjeseca, mjesec. Svaki normalni čovjek ima neku zalihu novca, stavljamo sa strane. Čovjek se može i razboliti pa da ne radi, znači mora imati neku kunu da bi preživio – kaže nam Darinka Tomić.
- Ako se mora zatvoriti, mora se. Već nas to košta, nema svita. Unutra nema nikoga, vani također. Ovo više psihički utječe na ljude. Čovjek je nemiran, brine što će biti sutra. Ja se nadam da će sve biti pod mjerama Vlade, i hvala im što su do sada podržavali nas djelatnike i što brinu se za radna mjesta. Uspjeli smo bar dio sezone odraditi – kaže nam konobar Viktor Petek.
- Nama je u lokalu prvenstveno bitno očuvanje radnih mjesta. Ja sam samozaposlena i imamo još jednog djelatnika jer smo mali kvartovski lokal. Do sada smo provodili sve propisane mjere i to ćemo činiti i nadalje jer samo želimo opstati. Nitko ne zna za sigurno što nas čeka i svi važemo da li je bolje zatvoriti ili raditi. Meni osobno, zatvaranje lokala je najgora opcija. Ja sam uvijek za rad; probati, pokušati izdržati, uvesti neku inovativnost. Ne želim se prepustiti sveopćoj negativi. Imamo i malu terasu, osigurala sam dekice i grijalice za goste koji se odvaže doći na kavu i pod ovim novim uvijetima, postavili smo božićne dekoracije i sve je simpatično. Ljudi koji se boje Covida popiju kavu na terasi, ne ulaze unutra. Imamo stalne goste i najviše smo za njih pripremili terasu za zimsko ispijanje kave i tople čokolade - kaže Katarina Jerčić, vlasnica lokala Carmen u Osijeku koja dodaje kako je u prvom naletu korona krize koristila mjere pomoći koje je davala država, a predala je potrebnu dokumentaciju i za pomoć u drugoj fazi Covida.
Svi imaju pad od više od 50 posto. U vrijeme kada smo posjetili njen lokal, oko 13 sati, u njemu nije bilo nikoga.