Kako je moj otac 40 godina bio puškar, a ja sam se, otkad se sjećam, motao po očevoj radionici, nije bilo teško zaključiti da će to u budućnosti biti i moje zanimanje, sa zadovoljstvom govori Bjelovarčanin Tomislav Hodalić.

On je jedan od desetak licenciranih puškara, koliko ih je u Hrvatskoj. Vlasnik je jedine registrirane puškarske radionice ili, točnije, jedinog ovlaštenog obrta za servisiranje, popravak i prepravke vatrenog oružja na području Bjelovarsko-bilogorske te susjednih Koprivničko-križevačke i Virovitičko-podravske županije. Riječ je o obrtu koji se ubraja među tradicijske, ali zbog strogih uvjeta koji se traže pri otvaranju, spada i među povlaštene obrte.

Iako se za ovaj posao odlučio još od malih nogu, pravi posao je izučio u Hrvatskoj vojsci, u koju je stupio kao dragovoljac i ostao sve do 2004. godine, kad je odlučio otvoriti vlastiti posao.

U vojsci je, uz golemo znanje, položio i stručni ispit te stekao zvanje puškara. Tomislav kaže kako se nije pokajao radeći već gotovo deset godina taj posao, koji zahtijeva veliku preciznost.

Uz popravak ili prepravak lovačkog oružja, radi i na njegovu onesposobljavanju. I to uglavnom vojnog podrijetla, koje tako postaje trofejno oružje.

- Nekad se lijevalo olovo u cijev, a danas se zbog pooštrenih propisa cijev buši te se onesposobljava ležište metka i mehanizam za okidanje, pri čemu se mora paziti da se ne naruši prvotni izgled oružja - objašnjava Tomislav.

Iako je oružja sve manje i iako mu je pala cijena zbog sveopće krize, njemu mušterija ne nedostaje jer su Bjelovarsko-bilogorska županija i susjedne poznate po lovstvu. Kroz njegove su ruke prošle puške vrijedne i više od 30.000 eura. Trenutačno radi na pušci za koju misli da je jedina u Hrvatskoj. To je švedska sportska puška Caprikus koja se izrađuje po narudžbi. Napravljena je prije 30-ak godina od nehrđajućeg čelika i procjenjuje da vrijedi oko 10.000 eura.

- No pitanje je tko danas ima novca za takvu pušku, koja služi u ‘lovu’ na glinene golubove. Iako je izrađena od nehrđajućeg čelika, ona se, kao i svaka druga, mora redovito održavati jer postoji opasnost od uništenja oružja, pri čemu može stradati i onaj koji puca iz neodržavanog oružja – zaključio je Hodalić.