- Rast vodostaja je prirodna pojava, sad ekstremnija nego prije, i možemo ju vezati uz klimatske promjene. Hoće li se i u budućnosti istim ritmom to ponavljati, nemoguće je predvidjeti. Što se tiče sustava obrane od poplava, pamtim izjavu jednog stručnjaka koji je davno rekao da postoje dvije vrste nasipa - oni preko kojih se voda prelila, i oni kojima se to još nije dogodilo, kaže prof.dr.sc. Neven Kuspilić, profesor hidrotehnike s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, stručnjak za sustave obrana od poplava. Poplave, drugim riječima, ne možemo izbjeći, kaže.
- Možemo se, i trebamo, međutim, prilagođavati tim, novim hidrološkim prilikama. Baš onako kako će svatko od nas, ilustrativno, preurediti stan ako mora, tako se mijenjati moraju i hidrološka rješenja. Ne postoje trajna rješenja, napominje stručnjak.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako dodaje, vodotoci su "živi", s vremenom se mijenjaju. Primjerice, dno rijeke Save u Zagrebu sad je niže nego u vrijeme izgradnje sustava za oteretni kanal Sava-Odra, tako da se u njega danas prelijeva manje vode nego prije.
- Rijeka je s vremenom postala dublja, može kroz Zagreb preuzeti veću količinu vode, i preuzima ju, što stvara, međutim, probleme nizvodno. To su stvari koje treba s vremenom prilagođavati novim uvjetima - hidrološkim, kao i uvjetima promjena korita. Inače je sustav obrane od poplava u Zagrebu, napominje profesor, dobar, to mu i jest svrha.
Što se sustava srednjeg Posavlja tiče, dodaje, on je postavljen 70-tih godina, i još uvijek nije izgrađen do kraja, no njime je većina problema riješena. Postoje još neki neizgrađeni dijelovi, koje treba završiti, ali i prilagoditi sustav novim uvjetima. Nove je uvjete, dodaje, djelomično na Savi uzrokovala i gradnja niza hidroelektrana na donjem toku Save u Sloveniji.
- Nadamo se da se ništa ozbiljnije neće dogoditi no osnovna je inženjerska premisa kad su poplave u pitanju da nema sustava stopostotne sigurne obrane od poplava. Do njih dolazi jer su takve hidrološke prilike - premašuju uvjete za koje je sustav obrane projektiran, ili može doći do loma izgrađenog sustava. Svuda u razvijenom svijetu je puknuće sustava puno češća pojava od prelijevanja vodnoga vala preko nasipa, zaključuje prof. Kuspilić.
- Jedan je američki hidrolog davno rekao da su poplave božje djelo, ali su štete od poplava djelo čovjeka. Drugim riječima, i to ne smijemo smetnuti s uma - poplave su prirodni fenomen, prirodna stanja rijeka u proljeće i jesen, sad, nažalost i ljeti. Jednostavno, u koritima imamo višak vode, kaže biolog Goran Šafarek, suvoditelj projekta Rijeke Hrvatske. Puno se, dodaje, može napraviti, ali konačnog rješenja nema, ono ne postoji. Kao što ne postoji ni samo jedan krivac za klimatske promjene, jer krivci smo svi pomalo, zaključuje.
Hrvatska je u skupini zemalja s najvećim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod - od 1980. do 2013. godine gubici su nam u prosjeku iznosili 68 milijuna eura godišnje.
Kako je za časopis "Zaštita" krajem prošle godine rekao Zoran Đuroković, generalni direktor Hrvatskih voda, krivac za urbane poplave, osim klimatskih promjena, jest i nekontrolirana urbanizacija odnosno pretjerana betonizacija pa je u naseljima sve više površina koje nisu propusne. Postojeći sustavi oborinske odvodnje često nisu u stanju progutati velike količine oborinske vode i ulice se pretvaraju u bujice.