Zvonko Bušić na web stranicama svog "Hrvatskog plamena" objavio je da se povlači iz sudjelovanja u hrvatskoj politici. Kaže da nije uspio u naumu ujedinjavanja domoljuba i izgradnje politički relevantne fronte.

– Povlačim se iz hrvatskog političkog života jer ne želim ni na koji način doprinijeti daljnjem usitnjavanju domoljubnih političkih snaga u Hrvatskoj,  kaže.

Bušić je hrvatski politički emigrant koji je zbog otmice američkog zrakoplova i postavljanja eksploziva, od kojega je neplanirano poginuo američki policajac, u zatvorima u SAD-u proveo 32 teške godine. Nakon mnogo uzaludnih pokušaja hrvatske politike, 2008. pušten je na slobodu i poslan u RH, bez prava povratka u SAD. Ovdje ga je čekala njegova supruga Julienne (puštena iz zatvora 1990.). Svečano dočekan, politički se angažirao, premda je ubrzo uvidio da ili ima previše idealizma u njemu ili je predugo izbivao iz Hrvatske.

Sreća nije trajala

Prvo se bio angažirao kroz stranku Ruže Tomašić, HSP dr. Ante Starčević, zatim kroz udrugu "Hrvatski plamen".

– Angažirao sam se politički jer sam želio suzbiti apatiju koja je zahvatila Hrvate, a eto, nakon svega, apatija je, čini se, zahvatila i mene, samoironično kaže Z. Bušić za Večernji list.

Kaže da je, u pokušaju stvaranja ujedinjene fronte domoljubnih snaga, shvatio da čelnici malih domoljubnih stranaka u RH "žive u svojim filmovima, a njihovu je sebičnost nemoguće iskorijeniti". U priopćenju navodi da se prije tri godine sretan vratio, ali "na žalost, sreća nije dugo trajala, jer sam zatekao katastrofalno stanje. Bilo je očito da političke elite naš narod i državu vode u propast". Bušić se stoga usmjerio na ujedinjavanje suverenističkih snaga u zemlji. No, nakon tri godine, priznaje politički poraz.

– Nažalost, od samog početka krenule su podvale, spletke i nerazumijevanje. Probuđeni su 'spavači' svih domaćih i inozemnih agentura, a kod mnogih u strankama i pokretima proradile su taštine, strančarenje i sebičnost, kaže. Znanci kažu da je pokušao ujediniti pravaše, HDSSB i udruge.

– Zaključio sam da mali nemaju ljude koji bi u Saboru zastupali hrvatski nacionalni interes, pa sam predlagao da se putem savjetodavnog tijela svi okupe i osnuju izbornu listu s intelektualcima i stručnjacima, kaže Bušić.

Zvonko je idealist

Naravno da je tu naišao na otpor lidera koji bi radije u Saboru gledali sebe.

– Zvonko je idealist, 32 godine robijao je za Hrvatsku i misli da je i drugi drže kao kap vode na dlanu... Da svi ovdje razmišljaju kao on, Hrvatska ne bi bila u ovakvoj situaciji, kaže s razumijevanjem Ruža Tomašić.

Ni ona neće ići u koaliciju pod svaku cijenu, radije će ostati čistog obraza u oporbi.

– Život bez ideala nije vrijedan da se živi... Ne odlazim povrijeđen, nego razočaran i tužan što do jedinstva nije došlo... Hrvatski ljudi opet su u opasnosti da izgube ono što su u Domovinskom ratu krvlju i žrtvom izborili, kaže pak Z. Bušić. I upozorava "male" da je izlazak na izbore pod svaku cijenu, bez realnih izgleda na uspjeh – štetan za nacionalne interese.