Doktorica Alemka Markotić uopće ne razumije u čemu je problem s činjenicom da je bez maske govorila na vjerskom skupu ispred Zagrebačke katedrale, s činjenicom da je došla pred mnoštvo koje se ondje okupilo protivno pravilima.
Pogledajte video: Markotić sramotno napada
Zapravo, već je mjesecima jasno da ona ne razumije ni svoju poziciju s koje govori i djeluje kao članica Stožera, ona ne razumije ni činjenicu da bi u ovoj zemlji svi trebali biti jednaki pred zakonom, a posebno je bolno i zabrinjavajuće da ne razumije ni elementarne etičke norme svog poziva, poput one da se liječnička pomoć mora pružati jednako svima, bez obzira na vjeru, političko uvjerenje ili bilo koje druge okolnosti, pa i one koje se tiču rodbinskih ili obiteljskih veza.
Bilo je, doduše, jasno da ona ništa od toga ne razumije još u studenome, kad je s političkim i ideološkim argumentima objašnjavala zašto je trebalo dopustiti okupljanje u Vukovaru, a potom i kad je u prosincu obitelji pozivala da za Božić ostanu u domovima, a sama je glasno poručivala da će ona otići na polnoćku i da u tome ne vidi nikakav problem.
Doktorici Markotić netko je do sad već morao reći da je ozbiljan problem kad ljudi koji propisuju i prozivaju zbog kršenja epidemioloških mjera te iste mjere krše ili opravdavaju na krajnje nevjerojatne načine, a valjalo ju je možda i malo snažnije podsjetiti na Hipokratovu zakletvu, kao što je to u studenome učinio dr. Đikić.
Mjere i zakoni trebali bi vrijediti za sve
Trebalo joj je reći da bi u zemlji poput Hrvatske ista pravila, iste mjere i isti zakoni trebali vrijediti za sve i da u Hrvatskoj ne smiju postojati povlašteni, da se ne mogu jedni zbog okupljanja nazivati bioteroristima, a drugi s vjerskim i ideološkim motivima opravdavati i amnestirati. Ništa od toga ona nije čula ni shvatila, baš kao što ništa od toga ne shvaćaju ni oni koji upravljaju zemljom, oni koje mjesecima gledamo kako koriste svoje pozicije da bezbrižno izigravaju donesene propise ili preko reda primaju cjepiva.
No, ono što se zbilo kad su je na konferenciji novinari suočili s prestrašnom činjenicom da je u bolnici kojom upravlja preko reda cijepila vlastitu majku, nije samo nerazumijevanje, nije samo neshvaćanje elementarnog kršenja moralnih i etičkih normi.
To je bilo čisto licemjerje, to je bilo odašiljanje grozne poruke o toleriranju i odobravanju svake korupcije i svakog nepotizma, poruke koja ovo društvo kronično nagriza i ubija.
Umjesto ostavke, pokvareni niski udarci
Premda bi činjenica da je ona preko veze organizirala cijepljenje svoje majke u bolnici kojom upravlja trebala biti razlogom za trenutačnu ostavku u Stožeru i smjenu u bolnici, za trajni odlazak iz bilo kakvih upravljačkih struktura u zdravstvu i vlasti, ona je uzvratila pokvarenim i niskim udarcem na prisutne novinare, lažno ih optužujući da su i oni tražili cjepiva za svoje obitelji ili sebe!
Teško se sjetiti tako jadnog pokušaja da se obrani nemoral, tako bijednog nastojanja da se poruči ono što se u vrhu bilo kojeg centra moći nikada, ali nikada ne bi smjelo čuti, protiv čega bi se svaka razumna i pravedna vlast trebala boriti:
'Svi vi vjerojatno idete preko reda i preko veze, pa mogu i ja...'
Vratite se svom poslu, ali prije toga pročitajte Kodeks medicinske etike
Ne, gospođo Markotić, ne idemo svi preko reda niti vas zovemo za vezu. Ima nas mnogo koji to nismo nikad ni pokušali ni pomislili, koji već tjednima gledamo kako naši najmiliji umiru, kako obolijevaju od korone u bolnicama koje vi ni dan danas ne znate zaštiti od proboja virusa, koji šutimo dok tako umiruće poslije izbacuju na ulicu, bez ikakve dijagnoze, ili sele u druge ustanove...
Ima nas i koji živimo pod istim krovom s onima koji su svakog dana izloženi virusu i pogibelji a nitko ih još nije ni pitao da se jave za cijepljenje.
Ima nas mnogo, doista mnogo, koje nitko nikad neće pozvati da dođemo po cjepivo jer je, eto, ostalo viška, pa da se ne baci.
Ako će se dr. Markotić ipak htjeti vratiti znanstvenom ili liječničkom pozivu (premda se čini da joj se zaštićena pozicija u politici već omilila), bilo bi dobro da napokon dobro pročita što piše u Kodeksu medicinske etike. Jer, sve ono što je do sad govorila i činila u ovoj krizi, zapravo je arhetipski model onoga što Hrvatska i hrvatsko društvo ne bi smjeli biti: društvo u kojem je zaštićena samo povlaštena kasta onih na vlasti, u kojem je jednima dopušteno sve, a drugima se moraju pisati kaznene prijave za benigne prekršaje, društvo nepravde, nejednakih šansi, društvo u kojem nečiji roditelj mora dvanaest sati čekati ispred bolnice u hladnom šatoru, a ravnateljica iste te bolnice svoju majku dovodi preko reda.
To je, na žalost, društvo bezbrojnih borasa, horvatinčića, mamića, kovačevića i žinića, svih onih za koje je cijepljenje preko reda uobičajeno i sasvim prihvatljivo. Dok god se takve bude toleriralo, većina će biti potlačena, izigrana, ismijana i nepovratno će tonuti na dno, ostat će trajno zakinuta za mogućnost da školuje sebe ili svoju djecu, da obitelji osigura egzistenciju dostojnu čovjeka i da- napokon- ostarjele roditelje cjepivom zaštiti od virusa.