Što je bitno za imenovanje novog ministra graditeljstva, prostornog uređenja, državne imovine, a naravno i obnove?

Da bude sposoban? Ili da ne završi u zatvoru?

Premijeru Andreju Plenkoviću očito je u postupku traženja novog ministra jednog od najvećih, a vjerojatno i najvažnijih resora u njegovoj Vladi, najvažije bilo da kandidat ne dolazi iz HDZ-a. Nakon HNS-ova Stjepana Čuraja izvukao je iz šešira Ivana Paladinu, savjetnika u Hrvatskoj poštanskoj banci, bivšeg direktora IGH i menadžera uključenog u razne - uglavnom neuspješne - projekte.

Plenković ni slučajno nije želio postaviti HDZ-ovca na to mjesto.

Unatoč važnosti, odgovornosti, pa čak i izloženosti raskošnim financijama.

"Nema pojma"

U raspravi pred saborskim odborima za graditeljstvo i gospodarstvo oporba je spominjala ruske veze novog ministra, tek poneki su spomenuli i njegove kompetencije. Bivša ministrica Anka Mrak Taritaš na Twitteru je objavila: "Novi ministar graditeljstva na saborskom odboru. Čista katastrofa, nema pojma. Tu je samo da skupi još jednu crticu u CV-ju".

Ne baš ohrabrujuće u izboru ministra koji bi trebao biti zadužen za obnovu potresom pogođenih područja, taj projekt stoljeća. Jer bi toliko otprilike mogao i trajati.

Ipak, ne zaboravimo i da je bivši ministar Darko Horvat bio dokazano nesposoban, nekompetentan, a možda i nezainteresiran. Pa Plenkovića to nije previše smetalo, nije ga zabrinjavalo, niti se previše trudio to promijeniti.

No Horvat je bio prvi ministar koji je uhićen na dužnosti. Je li onda najbitnije da njegov nasljednik Paladina, kojeg se medijski povezuje s raznim nedovršenim i neuspješnim projektima, a na saborskom odboru i s Matom Granićem, Plenkovićevim mentorom svojedobno uhvaćenim u policijskim istragama, naprosto ne završi iza rešetaka?

Je li to sada postala glavna i temeljna referenca za imenovanje novog ministra u Plenkovićevu vladu?

Naopaki kriteriji

Jer valja imati na umu činjenicu da još dvojici ministra prijeti uhićenje ili makar pravosudni postupak, dok su mnogi pod sumnjom ili duboko u medijskim aferama. Stoga prvi kriterij za ulazak u takvu družinu mora biti ostanak na slobodi. Drugi kriterij: izbjegavanje afera i skandala. Treći kriterij: izbjegavanje sukoba interesa i pogodovanja specijalnim interesima, naročito kad se dolazi iz privatnog, pa još i tako egzotičnog sektora.

A tek onda možemo govoriti o sposobnosti.

To se zove naopaka piramida.

Koliko se ministara u ovoj Vladi uopće može smatrati sposobnima? I prsti jedne ruke bili bi vam previše. A i oni koji su sposobni, često laviraju na rubu skandala i afera.

Zvuči zastrašujuće, ali kompetentnost je u Plenkovićevoj ministarskoj garnituri svedena na razinu luksuza.

Kažnjenička bojna

Stoga je parlamentarna rasprava o izboru novog ministra, nakon što je koalicijskim pritiscima eliminiran bezvezni, ali ipak suspektni Stjepan Čuraj, pomalo bizarna i zapravo zbunjujuća. Očekujemo li od novog ministra da ne završi u zatvoru? Ili da pohvata konce ovog zahtjevnog resora i pokrene proces obnove? Te da pritom još ostane neokaljan sukobom interesa. 

Neki bi sve ovo nazvali minimalnim prohtjevima u izboru novog ministra. No u Plenkovićevu svijetu oni izgledaju kao pretjerani zahtjevi. Kao da je sve to previše očekivati od ljudi koji ulaze u ovu Vladu, od milja nazvanu "kažnjeničkom bojnom".

Neka ministar prvo ostane na slobodi. Navikli smo da ostalo ionako ne valja.