Još u prošlom stoljeću europske kraljevine i kneževine su imale zakon prema kojem su nasljedno pravo imala muška djeca. Tako su muška djeca bez obzira na to da li su bila prvorođena ili mlađa, nasljeđivala tron. Španjolski prijestolonasljednik Felipe, npr., je treće i najmlađe dijete kralja Juana Carlosa i kraljice Sofije. No s trona je "istjerao" svoje starije sestre. Haakon, norveški prijestolonasljednik, mlađi je od svoje sestre, ali on će naslijediti krunu. Elizabeta II. pak je postala kraljica jer njezini otac i majka nisu imali muških nasljednika. Danska kraljica Margareta II. nije trebala naslijediti tron već je nasljednik trebao biti njezin stric. No njezini roditelji i ona su bili popularni u javnosti pa se mijenjao ustav. Izmjenama ustava omogućeno je da prestolonasljednik može biti i žensko dijete pa je Margareta naslijedila krunu. No ipak Dancima se nije žurilo te su apsolutnu primogenituru usvojili tek 2009. godine.

Apsolutna primogenitura znači da prvorođeno dijete bez obzira na spol može biti nasljednik krune. Prva zemlja koja je uvela apsolutnu primogenituru je bila Švedska i to 1980. godine. Kasnije su slijedile i Belgija, Nizozemska, Norveška, spomenuta Danska i Luksemburg. U Španjolskoj, Monaku i Velikoj Britaniji pak ženska djeca mogu naslijediti tron, ali samo ako nemaju braće ili ako brat (kao što je slučaj u Monaku) nema zakonitih nasljednika. U Lihtenštajnu samo muška djeca smiju naslijediti tron. Godine 2004. UN je kritizirao Lihtenštajn da diskriminira žene time što ih isključuje iz nasljedstva trona no Hans-Adam II., princ Lihtenštajna im je odgovorio kako je "to pravilo starije nego država". 

No niti jedna europska monarhija nema pravilo gdje se muško dijete isključuje iz nasljedstva. Takav sustav primjenjuju samo neka plemena u Africi te se takav sustav zove matrilinealna primogenitura. Također izvanbračna djeca ne mogu naslijediti tron. Uvjet za nasljedstvo je i vjera. Tako npr. nasljednik ili nasljednica britanske krune ne može biti rimokatolik.