Djevojku su maloljetnici pozvali na druženje na igralište, a zatim se na njoj brutalno iživljavali. Pojedi to, to je fino, govorili su nudeći joj izmet s poda. Nesretnica je uzela izmet i strpala ga u usta, a zatim gotovo povratila. Sve to popratila je salva smijeha i podrugivanja.
Slučaj je to koji je zgrozio cijelu Hrvatsku.
- Ne ulazeći u konkretan slučaj, moram reći da nasilje među mladima, prema mojem iskustvu, zaista postaje sve okrutnije - rekla je to dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.
POGLEDAJTE VIDEO:
Dodala je da smo toliko okruženi nasiljem sa svih strana da djeci i mladima pada osjetljivost na nasilje, odnosno povećava im se tolerancija na nasilje.
- Ne možemo reći da i mi odrasli nismo za to odgovorni, koji djeci i mladima nudimo nasilne heroje i potkrepljujemo nasilna ponašanja u našoj okolini. Nažalost, elektronički mediji su postali nova platforma za počinjenje nasilja i govora mržnje, a mi naprosto ne pratimo sankcijama takva ponašanja kao što bismo to učinili u realnom offline životu - komentirala je Buljan Flander. Upozorila je da su oduvijek vršnjačkom nasilju bila izloženija djeca s nekom teškoćom ili djeca koja su po nečemu drugačija.
- Smatram da ne učimo djecu toleranciji, prihvaćanju drugačijih i ne razvijamo kod njih empatiju prema drugima. Bilo bi puno važnije da djecu učimo empatiji nego mnogim nastavnim sadržajima koji im nikad u životu neće trebati - rekla je Buljan Flander. I psiholozi smatraju kako je izuzetno važno razgovarati s djecom od najranije dobi o nasilju.
- To nije jedan razgovor koji se obavlja s djetetom, pogotovo ne kad se nešto već događa. Najvažnije je da se s djecom o tome razgovara od najranije dobi. U vrtiću se stalno događa neki vid fizičkog sukobljavanja i relacijskog nasilja, ali to je vrijeme kad se postavljaju temelji. Trebamo razgovarati s djetetom i pitati ga zašto je udarilo drugo dijete te mu reći: Znaš da nije u redu udarati drugu djecu, ‘ajmo smisliti što možeš napraviti idući put kad ti opet netko uzme igračku ili nešto što te naljuti. Ako čujemo da je netko njemu nešto ružno napravio, kažemo mu da se to ne radi, kome možeš reći da se to dogodilo. Razgovarati s djetetom i kad je u poziciji promatrača. Želimo da već malo dijete kaže teti da se nešto događa - kaže Swea Jelić Tuščić, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Dodaje da se djeca nekad teško povjeravaju roditeljima jer se boje kako će roditelj reagirati, zato roditelji moraju dati djetetu poruku da je u redu povjeriti se. Samo tako, kad se svi, roditelji, škola, institucije, počnu ponašati odgovorno, nasilje se može spriječiti ili smanjiti. U suprotnom, dobivamo “bolesnu” generaciju, misle stručnjaci.
- Djeca koja su žrtve nasilja imaju posebno izražene teškoće u vidu anksioznosti, depresivnosti, loše slike o sebi, osjećaja obilježenosti i srama, a ponekad, kad im se toliko poveća osjećaj nesigurnosti jer ne znaju gdje će sve biti objavljeni snimljeni sadržaj koji ih sramoti, pribjegavaju i samoozljeđujućim, destruktivnim ponašanjima. Zato je jako važna reakcija okoline koja će im pružiti zaštitu i što viši mogući osjećaj sigurnosti - rekla je ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece.