Danas je međunarodni Dan žena.

Dobra prilika da se, kako je to naglasio predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković u svojoj prigodničarskoj čestitki, "prisjetimo socijalnih, ekonomskih, kulturnih, političkih i znanstvenih dostignuća žena tijekom povijesti".

"Na putu uključivanja žena u javni, profesionalni i politički život postigli smo puno", poručio je Jandroković, predsjednik parlamenta u koji je izabrano dosad najviše, ali još uvijek premalo zastupnica, "ali moramo nastaviti raditi kako bismo dostigli najviše standarde u području ravnopravnosti spolova, jednakopravnosti i zaštite prava žena, uključujući borbu protiv verbalnog ponižavanja i nasilja nad ženama".

Posebno je Jandroković naglasio slijedeće: "Pitanja položaja žena u politici, društvu i gospodarstvu dio su temeljnih civilizacijskih vrijednosti i ogledalo zrelog demokratskog društva".

A u kakvo ogledalo se može pogledati hrvatsko društvo? Na kakvim civilizacijskim vrijednostima ono počiva?

Četiri grada, tri žene

Istina, u parlament je ljetos izabran najveći postotak žena u modernoj povijesti, što je opet manje od zakonske kvote od 40 posto žena, a još manje od postotka žena u hrvatskom društvu. 

No još je gora slika među kandidatima na lokalnim izborima.

U četiri najveća hrvatska grada - Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku - zasad su kandidature za gradonačelnika istaknule tek tri žene: Vesna Škare Ožbolt u Zagrebu, Katarina Peović u Rijeci i Branka Ramljak u Splitu. 

U Osijeku, Zadru i Dubrovniku zasad nema žena među kandidatima za čelne osobe tih gradova.

Uostalom, teško se sjetiti kad je neka žena uopće vodila neke od tih gradova. Marina Matulović Dropulić vodila je Zagreb prije Milana Bandića, a Sandra Švaljek dok je Bandić bio u pritvoru, dok je Kerumova sestra drmala je Splitom dok se Željko zabavljao. Dalje bi trebalo otvoriti prašnjave almanahe.

Samo neovisne

I među ove tri žene koje se sada spominju kao kandidati, niti jedna ne dolazi iz velike stranke, HDZ-a, SDP-a ili neke treće. Riječ je o neovisnim ili kandidatkinjama malih stranaka.

Što to onda Jandroković i njegova stranka rade kako bi "dostigli najviše standarde u području ravnopravnosti i jednakopravnosti spolova"? 

I što to Jandroković i politička elita nude kao odgovor na tvrdnju kako je "položaj žena u politici, društvu i gospodarstvu dio temeljnih civilizacijskih vrijednosti i ogledalo zrelog demokratskog društva"?

Narikače i eksperimenti

Ipak, da ne bi ispalo sve na HDZ-u, Davor Bernardić je na prošlim parlamentarnim izborima postavio samo jednu ženu kao nositelja izborne liste SDP-a, poručivši kako "nije vrijeme za eksperimente", dok je njegov prethodnik Zoran Milanović prije točno osam godina na Socijaldemokratskom forumu žena poručio ženama da "budu bolje, pametnije, lukavije, i zaboravit će da su žene, svi će ih se bojati".

A taj isti Milanović, kao aktualni predsjednik Republike, otvorio je ratove sa ženskim udrugama, nazivao saborske zastupnice "narikačama", izvrijeđao pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova i poveo rat s holivudskim glumicama oko seksualnog nasilja nad ženama.

U tom tonu prolazi današnji Dan žena u Hrvatskoj.

U atmosferi nasilja nad ženama, vrijeđanja i ponižavanja žena, marginaliziranja žena u politici i javnim dužnostima, u svakodnevnom seksizmu i mizoginiji, ali i u atmosferi prijetnje zabranom pobačaja i raspolaganja vlastitim tijelom.

Srednji prst

Hrvatska je imala predsjednicu Republike, ali teško da se položaj žena u njezinu mandatu bitno poboljšao. Kolinda Grabar Kitarović pokazala je srednji prst Miroslavu Škori i Nini Raspudiću oko pobačaja, ali je svojim odnosom s Katoličkom crkvom, desnom strujom HDZ-a, konzervativnim i klerikalnim krugovima, uz medijske i javne nastupe, samo produbljivala stereotip o poslušnim i "drugotnim" ženama.

Imajući sve to u vidu, ovogodišnji Dan žena vjerojatno je važniji nego ikada ranije, jer dolazi u situaciji i društvenoj klimi u kojoj su žene i ženska prava ugroženija nego ikad. Toliko da se Jandroković i pretežito muška politika mora deklarativno oglašavati protiv nasilja nad ženama. 

Kojeg ne bi uopće smjelo biti.

I stoga Dan žena u današnjoj Hrvatskoj nije samo prilika za šuplje političke proglase koji se rutinski recikliraju kako bi se njima krpali protoklarni datumi, već upozorenje za sve nesigurniji, pa i opasniji položaj žena u društvu. 

U društvu u kojem su žene najpogođenije pandemijom, gubitkom radnih mjesta, padom plaća, socijalnom nesigurnošću. A onda i političkom nebrigom.

Ovaj poseban dan u godini služi kao podsjećanje da ga žene zaslužuju, ali nažalost, i sve više trebaju.