Stipo Jeleč (51) stigao je iz Zagreba u beogradski Železnik kako bi po treći put posjetio polusestru Dragicu koja sa svojom majkom živi u raspadnutom vagonu, piše Telegraf.
- Zgrozilo me kad sam vidio u kakvim uvjetima živi. To je katastrofa, pokušavam joj pomoći - kaže Dragičin polubrat.
Ispričao je tešku priču o njihovom odrastanju.
Godinama sam se raspitivao kod svih mogućih, ali nitko mi nije znao reći gdje je moja sestra, prepričava Stipo Jeleč (51). Jedino što su mu sugovornici znali reći je kako mu se polusestra Dragica nalazi u Srbiji. Nije joj, priča nam, znao ni prezime jer ga je promijenila udajom. Ratni sukobi dodatno su mu otežali potragu.
A onda ju je, gledajući reportažu Telegrafa, pronašao nakon 34 godine potrage - kao beskućnicu. Javio se redakciji Provjerenog i ekipa Nove TV s njim je krenula u Beograd.
Dragicu je prije toga vidio samo nekoliko puta. Ona je njegova polusestra iz očeva prvog braka, a otac, koji je njezinu majku ostavio dok je s njom bila trudna, o svojoj prvoj kćeri nije nikad ništa govorio.
- Koliko god sam bio sretan kad sam je pronašao, toliko sam i tužan što živi u ovako lošim uvjetima. Možda smo kao djeca bili sirotinja u Bosni, ali njena majka i ona žive mnogo gorim životom sad. Moja životna želja i cij su da Dragici omogućim sve što joj je oduzeo naš otac, jer od njega nikad nije dobila ni čokoladu, a kamoli ljubav. Svaki put kad dođem, donesem im neke potrepštine, ali za njih nema života u ovom vagonu. Moraju se hitno odsesliti odavde, a ja nažalolst nemam dovoljno novca da im priuštim novu kuću – iskren je Stipo, odmahujući glavom s tugom u glasu.
Sjedeći ispred vagona gdje u 15 kvadrata, bez vode i toaleta, živi s bolesnom majkom, Dragica izgovara, gledajući u brata:
- Više se ne osećam kao siroče – imam tebe. Teško mi je samo što te nemam gdje ugostiti kad mi dođeš.
Novac za polusestru Dragicu i njezinu majku skuplja preko svog računa HR4623600003243685944 (Zagrebačka banka).