Nakon što se britanski premijer Cameron žestoko posvađao s Viviane Reding oko imigracijskih zakona i naš europarlamentarac Nikola Vuljanić upustio se u sukob s potpredsjednicom Europske komisije. 

Vuljanić smatra da je vizija Europe koju nudi Reding, slična SAD-u, u kojoj će politička elita donositi sve odluke, a nacionalne države i narode više nitko neće ništa pitati. Vuljanić smatra da bi takav sustav, u rukama bankara i krupnog kapitala koji bi donosili odluke, bio suprotan volji građana Europe. Takav sustav, smatra Vuljanić, doveo bi do novog krvoprolića u Europi. 

Priopćenje prenosimo u cjelosti: 

Elite i Sjedinjene Europske Države – zločinački prijedlog

Po medijima su se danas i jučer pojavile ideje kandidatkinje za novu predsjednicu Europske komisije, gospođe Viviane Reding, o tome kako si ona zamišlja blisku budućnost Europske unije. Ona si zamišlja Uniju kao Sjedinjene Države Europe, s dvodomnim parlamentom (kao američki Kongres i Senat), a Komisijom kao vladom i s nacionalnim državama kao provincijama, koje uglavnom nitko ništa ne pita. Građani se tu ne spominju, oni nisu ni u primisli i oni ne odlučuju ni o čemu. Ima, po mišljenju gospođe Reding, tko misli za njih. Njihova politička elita.

Gospođa Reding je povjerenica u Europskoj komisiji. Komisiju nitko ne bira - postavljaju je nacionalne vlade. Nacionalne vlade zastupljene su u Vijeću i tu imaju najveći utjecaj na odluke Europske komisije. Nitko ih nije izabrao u to Vijeće. Imenovani su automatizmom. I sad bi, prema povjerenici Reding, dva tijela koja nemaju legitimitet izbora, dakle koje nisu izabrali građani nego neka elita, sad bi ta dva tijela trebala odlučiti da se mi lijepo stopimo u uniju kakvu su smislili , da jurnemo (poput gusaka) u maglu i vidimo što nas tamo čeka.

A građani (ne samo hrvatski) su od Europske unije očekivali par stvari. Ne mnogo, ali važnih stvari. Očekivali su garanciju mira. Kakva-takva, ona je tu. Mir vlada Europom. Očekivali su i države u zajednici u kojima vlada blagostanje, solidarnost i socijalna pravda. Dobili su „Europu u dvije brzine“, dobili su uniju banaka i krupnog kapitala, velikih međunarodnih korporacija, nepravdu na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Dobili su novac kojim netko drugi upravlja i koristi ga za svoje ciljeve, dobili su srezana radnička i socijalna prava, dobili su bijedu u pola kontinenta. 

I sad bi gospođa Reding i njoj slični od te i takve situacije složili po svoj receptu vlastitu državu (u kojoj joj za euroskeptike treba, kako kaže, „oružje“, samo se ne zna da li vatreno ili hladno) i u kojoj njena politička elita odlučuje, a ostali plaćaju ceh. Neće proći. To neće proći.

Europa najprije treba postati kontinentom na kojem se pristojno živi, od Cipra do Sjevernog pola, u kojoj razlike nisu nebeske, a solidarnost deklarativna. Čitava elita (zajedno s gospođom Reding i njoj sličnima) tuli nad činjenicom da u Europi nestaje država blagostanja i priča kako je, nažalost, vrijeme države blagostanja prošlo. Kao da je to elementarna nepogoda ili kao da su Marsovci došli i ukrali nam blagostanje. Te su nam elite i njihovi poslodavci ukrali i naše nacionalne države, a kradu nam i Europu. Jer Europa jest naša i nećemo ju tako lako dati. Naučili smo lekcije. Kako će ta Europa izgledati neće odlučivati niti gospođa Reding niti drugi arogantni imenovani povjerenici, ministri, birokrati i bogatuni koji se valjaju u nezamislivom bogatstvu dok glad kuca na vrata Europe. Odlučivat će narodi Europe na referendumu. I samo oni mogu reći na koji će se način i kada ujediniti, ili ne ujediniti, nitko drugi. Ujediniti Europu danas i od ove bankarske unije i unije financijskih i drugih mešetara može rezultirati samo diktaturom carskog tipa. Takve je Europa već par puta iskušala i uvijek su završile krvoprolićem. Zato je prijedlog gospođe Reding zločinački.