On je karakter koji može to preživit. Ima more prijatelja, dobar je čovik i svaka mu čast, ponosno nam govori Mario Miškić, otac nestalog kapetana Dina.
Ćaća je čvrst, drži se nekako. I on je tukao more više od četrdeset godina, otvrdnulo ga je.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
- Ma tuga nam je teška, slabo spavam, slabo jedem. Mater je najgore, moj prijatelju. Imamo nadu, mati mu govori da je živ. Ne pušta. Pričala je s Ruskinjom, ženom ovoga šta su ga spasili. 20 minuti su pričali. Ta Ruskinja sad ide s dicom po muža u Kostariku pa će se čut kad se vrate. Sve će joj objasnit - priča nam stari pomorac sa Žirja.
Dinova majka Natalija kaže nam kako trenutačno nije u stanju ni o čemu razgovarati. Ne želi davati nikakve konkretne informacije jer ni sama još nije sigurna u sve. Javljaju se ljudi stalno, pokušavaju pomoći, telefon ne prestaje zvoniti. Upućuje nas na Marijanu, Dinovu suprugu.
- Sve sam prepustila Marijani, ja nisam u stanju to voditi. Bez nje ne mogu ništa - govori nam Natalija Miškić.
Postoji nada
Marijana je okružena prijateljima. Na okupu su, pretresaju i razabiru more informacija kojima ih zasipaju svi koji žele pomoći svojem sinu, rođaku i prijatelju. Oni su jezgra grupe Bourbon Rhode Rescue, koja na Facebooku svakodnevno objavljuje nove pojedinosti o zaustavljenoj potrazi za Dinom i šestoricom drugih brodolomaca.
Vlasti Martiniquea prestale su ih tražiti samo sedam dana nakon što je uragan poharao njihov brod. Obitelj i prijatelji imaju razloga vjerovati da su Dino i kolege još živi jer, kako je naveo administrator Facebook grupe, tri preživjela člana posade izjavila su kako se nestala sedmorka uspjela ukrcati na jednu od tri splavi za spašavanje koje još nisu pronađene. U njima hrane i vode ima dovoljno za deset dana, a moguće je preživjeti i dulje jer im je samostalnost 30 dana, piše Morski.hr.
Upućeni su apeli predsjednici, premijeru i cijeloj Vladi Republike Hrvatske, a Kolinda Grabar Kitarović je zamolila francuskog predsjednika Macrona da se razmotri odluka o obustavljanju potrage.
Prijatelji u akciji
Ipak, premijer i predsjednici su daleko. Nisu u Žirju i ne znaju kako se osjećaju ljudi najbliži izgubljenom Dinu. Sebastian Latocha, Nijemac sa stalnim boravkom u Hrvatskoj, već godinama poznaje obitelj Miškić.
- Dina sam upoznao gotovo odmah nakon što sam stupio na hrvatsko tlo, još prije devet godina. Marijana je najbolja prijateljica moje žene i vrlo često se sastajemo, a s njom se vidimo najmanje jednom tjedno na kavi - priča nam Sebastian.
- Dino, njegova žena i mi smo kao obitelj. Svi mi u Bourbon Rescue grupi na Facebooku smo prijatelji i želim svima zahvaliti na sudjelovanju u ovoj akciji - poručuje Sebastian. Zanima nas koliko je Dino bio pripremljen za ovakvu situaciju. Kako je dočekao uragan?
- Upravo sam s Dinovom ženom. Što se tiče obuke za preživljavanje, kaže mi da ju je morao proći te da je ona nužna za dobivanje dozvole i buduće napredovanje - kaže Sebastian.
'Nevjerojatan otac i prijatelj'
- Ne znam koliko ljudi je pripremljeno za uragan četvrte kategorije, ali on je bio pripravan za evakuaciju i daljnju proceduru, što je i vidljivo iz transkripata. U to vrijeme, kako se vidi iz korespondencije, nadao se da će dobiti podršku i da neće morati izbacivati splavi za spašavanje. Ali javljeno nam je da su preživjeli ipak izbacili splavi. Rečeno nam je da ih ima još sedam na jednoj splavi. Nije mi jasno zašto ne objave lokacije na kojima su pronašli druge kako bi se ostali brodovi i privatne jahte uključili u potragu - dodaje.
Može li Dino izdržati u tako teškim uvjetima nakon više od deset dana na splavi za spašavanje?
- Može, sto posto može. Dino je vrlo čvrst momak, a vjerujem da su i ostali. On je nevjerojatan prijatelj, odličan otac te je uvijek sa svojim sinom i ženom. Na ruci ima tetovirana njihova imena, kako bi se uvijek sjećao gdje mu je dom. On je tamo i nikad nije prekršio obećanje. Pretpostavljam da je zato i pristao na putovanje brodom u tako lošem stanju, zbog danog obećanja - siguran je Sebastian.
Uputio je javni apel svima koji mogu na bilo koji način pomoći:
“Pomozite nam pronaći sedam očeva, muževa, sinova i braće. Ovo je upućeno svim ljudima. Sedam članova obitelji čekaju plutajući u Atlantskom oceanu. Ne možemo i nećemo ih napustiti. Pomozite nam da ih nađemo.”
Sebastian nije jedini koji o Dinu govori u superlativima. Anđelo Miškić iz Žirja je rođak Marija Miškića, kapetanova oca.
- Dobar, pošten čovik. Sve najbolje mogu reć o njemu, ne preuveličavam. Sasvim korektan čovik od riči, u njega se može pouzdati. Nije neki koji obećava, a ne učini - govori nam Anđelko.
Ostali koji ga poznaju, a s kojima smo razgovarali, ne žele osobno izlaziti u javnost. Žele da ih se predstavi samo kao Dinove prijatelje iz grupe jer svi dijele isti stav.
Poručuju kako će napraviti sve što je u njihovoj moći, sve dok njihov trud ne urodi plodom. Potiču ljude da potpišu peticiju kojom se traži nastavak potrage, a koji je u trenutku pisanja ovoga članka potpisalo više od 25 tisuća ljudi.
Ovaj broj će sasvim sigurno rasti, posebno kad se uzme u obzir napor koji ti ljudi ulažu.
- Apeliramo na premijera, predsjednicu i cijelu Vladu RH da nam pomognu u ovoj borbi za nadu i pronalazak prave istine o nesreći koja je uništila život 14 obitelji! Molimo da u ovoj mučnoj situaciji iskoristite sav svoj utjecaj kako bi se potraga nastavila do pronalaska tri splavi. Kao predstavnike vlasti, molimo Vas - učinite sve što je u Vašoj moći da se dozna cijela istina i da se ovakva tragedija više nikad ne ponovi u obitelji ni jednog hrvatskog pomorca! Mi kao obitelj očekujemo da se potraga nastavi. U pitanju nije samo naša obitelj, nego sedam obitelji, i nadamo se da će i oni uputiti javni apel za nastavak potrage - poručila je Dinova supruga Marijana Kedžo Miškić.
Nastavite potragu!
Postoji mogućnost da jedan čovjek, muž, sin, otac i prijatelj, prema svjedočenjima ostalih brodolomaca, pluta usred Atlantskog oceana. On i još šestorica nesretnika sad se možda nalaze okruženi samo nepreglednim, divljim oceanom. Zalihe hrane i vode im se nemilosrdno smanjuju. Izloženi su nepredvidivim vremenskim uvjetima. Izgubljeni su.
Žirje, maleni otok u šibenskom arhipelagu, tisućama je kilometara daleko. Na drugom kraju zemaljske kugle sad strepe žena, dijete, majka, otac i prijatelji. Ne spavaju, ne jedu. Čekaju vijesti o svojem kapetanu. A vlasti Martiniquea ne žele nastaviti potragu.
Natjerajmo ih.