Naravno da nisu ništa znali. 

"Ništa nisam znao o radnjama koje se spominju u presudi, s tim stvarima nisam bio upoznat niti je to bio dio posla kojim sam se trebao baviti", komentirao je Gordan Jandroković pravomoćnu presudu Vrhovnog suda za aferu Fimi media. "Biti član Predsjendištva ne znači da ste informirani o svim radnjama".

Ni Branko Bačić, tadašnji glavni tajnik stranke, nije ništa znao o toj aferi. "Nisam mogao sumnjati, nije mi bilo ni na kraj pameti da bi bilo potrebno na bilo koji način skupljati nezakonita sredstva kojim bi se financirali određeni rashodi", izjavio je ovih dana Bačić, odbijajući prihvatiti odgovornost za nešto što "nije znao niti je mogao znati".

I tako, možemo im vjerovati na riječ. Ili ne vjerovati niti riječ.

Ali sad se postavlja važnije pitanje: što bi Bačić i Jandroković bili napravili da su znali za navedena djela?

Lakše je ne znati

Bi li izašli u javnost? Bi li otišli na policiju ili u DORH? Bi li se obratili Ivi Sanaderu i zahtijevali od njega da smjesta obustavi sve koruptivne i kriminalne radnje? Bi li možda demonstrativno napustili HDZ? Kojeg su, eto, mogli spasiti presude i kazne.

Ili bi sve to držali za sebe, znajući da im o šutnji ovisi posao, karijera, egzistencija?

O tome se sada može raspravljati do sudnjeg dana i ne bismo znali što su Jandroković i Bačić mogli učiniti, niti su oni u svojim izjavama nakon potvrđene presude to objasnili novinarima. No to je zapravo ključno pitanje u cijeloj ovoj priči.

Recimo, Jandrokovićevo ministarstvo radilo je s Fimi medijom, naručivalo usluge i plaćalo ih državnim sredstvima. Stranka je, zajedno s Vladom, dizala ruke za druge stvari zbog kojih je Ivo Sanader na kraju završio na sudu i neki ministri na optužnicama, poput prodaje zgrade u Planinskoj ili predaju Ine MOL-u.

Famozna torba

Jadranka Kosor, kao Sanaderova nasljednica, dobila je u amanet torbu s prljavim novcem od Mladena Barišića, navodno za stranačke potrebe. Taj novac stranka je, prema pisanju medija u to vrijeme, najprije pokušava staviti na bankovni račun, a onda se predomislila kad je shvatila da će se to negdje primijetiti, pa su torbu zatvorili u sef. Na deset mjeseci. 

I tek tada predali su torbu glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.

Naravno, nitko od nosača te famozne torbe nije na koncu procesuiran.

Možda se može prihvatiti teza da visoki dužnosnici Vlade i HDZ-a u Sanaderovo doba nisu znali za njegove marifetluke, novac u kutiji od hrenovki ili ručkove sa šefom MOL-a i neke druge radnje, s obzirom da je Sanader funkcionirao u uskom krugu zavjerenika. 

Ali mogli su sumnjati. I pratiti medije.

Sanaderov BMW, satovi...

Jer mediji su, ne oni koji su štitili Sanadera i HDZ, primjerice pisali o skupocjenom Sanaderovu BMW-u koji je nabavila stranka, za koji se mjesecima nije moglo dobiti dokumentaciju. Na pitanje novinara odakle HDZ-u novac za to vozilo, Ivan Jarnjak se tada hvalio kako HDZ ima puno članova.

Pa onda od članarine kupuju blindirani BMW.

Osim toga, koliko je realno da ovakve tajne ostanu dugo skrivene u jednom stranačkom organizmu? Radi se o vrhuški stranke, o istoj skupini ljudi koja svakodnevno komunicira, ogovara i trača. Zar ćemo vjerovati da se HDZ-om nisu širili tračevi o Sanaderovoj imovini, o njegovim satovima, o hrpama novca, luksuzu, prijateljima...?

Zašto nisu ništa znali? Zato što nisu željeli znati. Jer im je tako bilo najlakše.

Javni interes

Ovdje se, valja i to naglasiti, ne radi o privatnoj kompaniji gdje zaposlenici šute u strahu za svoj posao. Ovo je politička stranka. I kao takva, trebala bi funkcionirati na drugačijim temeljima, voditi računa o javnom interesu, političkom moralu, pa i o riskiranju karijere naprosto zato što političari moraju na taj način razmišljati, otkriti i prijaviti nezakonitosti, prljavštine, pronevjere, korupciju.

Međutim, šutnja je bila - i ostala - zlato, a neznanje jamac karijere.

"Stranka je imala velik broj vijećnika te je iz lokalnih proračuna imala velike prihode, naplaćivala je članarinu, a i donacije su bile izdašnije", ponudio je Bačić svoje tumačenje iznimne rastrošnosti Sanadera i njegove klike.

O donacijama se također znalo puno toga. To se u ono doba zvao - reket.

Daj milijun eura i dobit ćeš posao s državom.

Neznanje je moć

Jandroković i Bačić nisu, dakle, ništa znali, ali nisu rekli što bi učinili da su znali. Neznanje je u njihovu slučaju bila moć.

To je mentalitet koji je omogućio ovakve afere u HDZ-u, pa i one koje su nastavile otkrivati u stranci, zbog čega su ministri odlazili, a premijer Plenković se također branio da nije ništa znao.Iako, čak i onda kad je sve znao, kad je proučio onu dokumentaciju za Lovru Kuščevića, ministar je otišao iz Vlade.

To je mentalitet na kojem počiva koruptivni i autokratski sustav. Veliki vođa s uskim krugom suradnika, gotovo zavjerenika, drži stranku u pokornosti, a ostale dužnosnike u strahu, zahvaljujući čemu slobodno operira u skladu s osobnim, privatnim, sebičnim, nekad i kleptomanskim interesima. 

Gordan Jandroković preživio je Sanaderove afere o kojima ništa nije znao, Karamarkove afere o kojima nije ništa znao, i sve afere Plenkovićeve vlade o kojima također nije ništa znao. On nije krao, a za druge nije znao.

"Danas se to gleda hladne glave, no u tim trenucima nisam se dobro osjećao", kazao je Jandroković. 

Šteta što te svoje osjećaje nije podijelio s nadležnim tijelima.

Kome da prijave?

Ali opet, valjda postaviti i ovo pitanje: koja su tijela u doba Sanaderove najveće moći bila spremna procesuirati korupciju? 

Čak i da su Jandroković, Bačić ili netko drugi u HDZ-u htjeli prokazati Sanadera i izaći s time u javnost ili podnijeti prijavu policiji, što bi se tom prijavom dogodilo?

Toga je bio svjestan svaki pravi HDZ-ovac. U tako postavljenoj državi, a ni danas ona nije mnogo zdravija, nije se diralo o premijere i predsjednike stranke. Čekalo se da premijeri padnu, da ministri otpadnu, pa da se DORH i policija bace na njih poput divljeg čopora.

Dakle, čak i da su Jandroković i Bačić "nešto znali" i da su odlučili ustati protiv Sanadera, udarili bi u zid.

Ali bi svejedno napravili ono što se od njih očekuje. Isto ono što se očekuje od svakog građanina koji ima spoznaje o mogućim kršenjima zakona.

Svi vide korupciju, osim HDZ-ovaca

Međutim, najlakše im je bilo da ništa ne znaju. Shvatili su da od njihovih spoznaja ne bi imali nikakve koristi. U svakom slučaju, ne bi još i danas bili na visokim pozicijama, previsokim da bi se s njih moglo uočiti korupciju i kriminal, s kojih nam još uvijek tumače da nisu ništa znali.

U zemlji koja desetljećima prednjači po percepciji korupcije, u kojoj svi znaju za korupciju, žive s njom ili od nje, čini se da samo najviši dužnosnici HDZ-a o toj korupciji nemaju pojma.

Zato što ih ta korupcija ništa ne košta.